Nedjelja, 28 svibnja

Američki građanski postupak daje nama, Sirijcima, tračak nade

Dana 12. travnja, američki Centar za pravdu i odgovornost otkrio je da je podnio građansku tužbu protiv sirijskog režima zbog široko rasprostranjenog mučenja sirijskih građana koje je provodio u proteklih 12 godina. Tužba je podnesena u ime Obade Mzaika, sirijskog Amerikanca koji je preživio torturu dok je bio u pritvoru i uspio je izaći iz zemlje.

Vijest o ovom sudskom procesu stigla me u moj dom u jednom od kampova za raseljene osobe u sjeverozapadnoj Siriji. Usred ratnih razaranja, posljedica smrtonosnog potresa koji nas je pogodio u veljači i osobnog gubitka koji sam pretrpio, ovo je bila prijeko potrebna dobra vijest.

Bio je to važan trenutak, ne samo za mene, već i za sve nas Sirijce, čije je najmilije prisilno nestao od strane režima Bashara al-Assada, držan u proizvoljnom pritvoru bez optužbi, mučen, pa čak i ubijen.

5. siječnja 2012. sirijski režim uhitio je i prisilno nestao mog supruga Muhammada, poduzetnika za nekretnine, jer je pomogao u organiziranju mirnih demonstracija na početku sirijske revolucije. Prošlo je više od 11 godina i još uvijek ne znam ništa o tome gdje je i kako mu je.

Rekli su mi neki preživjeli zatočenici koji su ga sreli u zatočeništvu da je ubijen pod mučenjem 2014. godine, ali kada su se njegovi roditelji, moja tazbina, raspitivali kod službenih osoba, rekli su da ga oni nisu priveli. Ne znamo u što vjerovati.

Moja kći Maryam imala je samo dva mjeseca kada je njezin otac uhićen. Ona poznaje njegovo lice samo sa slika koje imam. Voli crtati, a otkako je otkrila ljubav prema umjetnosti, stalno mu crta lice. Maryamin brat Abdulsalam imao je šest godina kada je njegov otac nasilno nestao, a njena sestra Zahraa imala je četiri godine i oboje često govore o njemu.

Ostalo nam je vrlo malo da nas podsjeća na sretan život koji smo imali prije Muhammedovog pritvora. Naša kuća u kojoj smo živjeli u Maarat al-Nu'manu bombardirana je nekoliko puta, zadnji put je uništena. Još uvijek imam pismo koje mi je Muhammad dao kad smo bili zaručeni u siječnju 2004. Imam svoj zaručnički prsten i jednu igraću kartu s riječima "Volim te" ispisanim njegovim rukopisom.

Riječ žrtva je tužna i zastrašujuća, ali nažalost moja djeca i ja smo žrtve okrutnog režima. Živeći u Siriji i bez međunarodnog suda koji bi istraživao sve zločine počinjene tijekom sirijskog rata, nemamo načina tražiti pravdu.

Zato nam je važan sudski spor u SAD-u, kao i svi drugi koje su vodili strani sudovi. Na primjer, početkom travnja, francuski sud objavio je da je optužio trojicu dužnosnika sirijskog režima za suučesništvo u zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima. Francuska je za njima čak izdala međunarodnu tjeralicu.

Prošle je godine njemački sud osudio na doživotni zatvor Anwara Raslana, bivšeg časnika u sirijskoj vojsci, za zločine protiv čovječnosti. A 2021. žrtve kemijskih napada Assadovog režima podnijele su tužbu u Švedskoj protiv sirijskih dužnosnika.

Ovi sudski slučajevi razotkrivaju sustav pritvaranja i mučenja korišten za kontrolu i suzbijanje sirijskog stanovništva.

Iako je Sirija nestala s naslovnica međunarodnih vijesti, Assadov režim nastavlja svoju užasnu praksu prisilnog nestanka i zlostavljanja sirijskih građana. Svatko tko se usudi zauzeti za slobodu ili demokraciju, izreći makar i riječ kritike na račun Assada ili se čak naći na krivom mjestu u krivo vrijeme može biti proizvoljno uhićen.

To se događa i Sirijcima koji se odluče dobrovoljno vratiti ili su deportirani iz zemalja u kojima su tražili azil. Sirija nije "sigurno mjesto" za povratak izbjeglica.

Mnogi Sirijci radije bi živjeli u pravnom limbu u kampovima za izbjeglice ili raseljene osobe nego hrabro ušli u područja pod kontrolom režima kako bi dobili putne isprave. Ja sama više nemam važeću putovnicu i ne mogu s djecom putovati na mjesto gdje bismo se osjećali sigurnije.

Ovi sudski procesi u SAD-u, Francuskoj, Njemačkoj i Švedskoj daju nam nadu. Oni nas održavaju u našoj borbi za oslobađanje naših voljenih iz Assadovih zatvora. Vjeruje se da je čak 135.000 ljudi još uvijek u pritvoru.

Ja i stotine preživjelih zatočenika, članovi obitelji zatočenika i aktivisti naporno radimo na izgradnji globalnog pokreta za njihovo oslobađanje. Pokrenuli smo kampanju Oslobodite nestale Sirije kako bismo skrenuli pozornost na njihov položaj i izvršili pritisak na međunarodnu zajednicu da djeluje.

Ovi sudski postupci pokrenuti u stranim zemljama pomažu nam u borbi protiv normalizacije Assadovog režima, podsjećaju svijet na njegove gnusne zločine i nadamo se potiču napore za uspostavu stvarnog mira. Jer tek kad Sirija bude mirna, moći ćemo postići pravu pravdu za zločine počinjene nad nama.

Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.