U Bruxellesu raste zabrinutost zbog srpanjskog pakta o migraciji koji su dogovorili Europska unija i Tunis, a analitičari kažu da se europska pomoć sve više koristi za podupiranje autoritarnih i autokratskih vođa u sjevernoj Africi.
Ured pučke pravobraniteljice EU-a pitao je Europsku komisiju na koji način namjerava pratiti prava pogođenih i kakva je procjena njezinog utjecaja na prava napravljena prije potpisivanja.
Sporazumom će EU dati Tunisu 100 milijuna eura (106,6 milijuna dolara) za borbu protiv imigracije bez dokumenata.
Međutim, sporazum s Tunisom, koji je u to vrijeme predstavljan kao pomak u odnosima bloka s neregularnom migracijom, umjesto toga pogodovao je čelnicima koji aktivno ograničavaju prava svojih građana u zamjenu za obećanje energetskih sporazuma i drakonskih, a često i nasilnih ograničenja, na izbjeglica i migranata, kažu analitičari.
"Pogledajte činjenice", rekla je Amine Ghali, direktorica Al-Kawakibi Centra za demokratsku tranziciju u Tunisu. “Ljudi diljem regije sada se bore više nego u posljednjih 20 godina. Njihovi vođe i vlade nisu ničim doprinijeli njihovom društvenom i gospodarskom blagostanju.”
Dokazi tijela za ljudska prava su osuđujući. Izvješća Human Rights Watcha upućuju na Egipat, koji se trenutačno bori s provedbom reformi naloženih najnovijom pomoći Međunarodnog monetarnog fonda, održavajući autoritarni režim u kojem su prisilni nestanci i mučenje i dalje uobičajeni.
U Alžiru, nakon što je pandemija COVID-19 okončala masovne protuvladine prosvjede koji su izbili 2019., gušenje prava je uveliko u tijeku . Novinari, odvjetnici i branitelji prava, kao i njihove obitelji, svi su bili na meti državnog aparata.
U Maroku, skupine za ljudska prava ukazuju na rutinsko uznemiravanje aktivista, pri čemu država redovito koristi kazneni zakon zemlje kako bi zatvorila svoje kritičare .
U Libiji, pogođenoj kaosom od revolucije 2011., zaraćene milicije kontroliraju živote svojih građana, dok je u Tunisu – koji se smatra pričom o uspjehu Arapskog proljeća – predsjednik Kais Saied poništio mnoga postignuća postignuta nakon revolucije koja je svrgnuo bivšeg vođu Zine El Abidine Ben Alija.
Nedostatak slobode
Čini se da je došlo do promjene u perspektivi od 2011. kada su europski čelnici, čini se, prihvatili da se postpolitika pretjerano oslanjala na održavanje stabilnosti.
"U 2011. postojala je takva vrsta mea culpa", rekao je Ghali. “Europa je priznala svoje pogreške i činilo se da ima namjeru stvoriti osjećaj nove ere, ugradnje demokracije i prava u cijeloj regiji… Sada se radi samo o sigurnosti i stabilnosti.”
Prema ARTICLE 19, skupini za zagovaranje ljudskih prava, sjevernoafrička društva su među najrestriktivnijim u svijetu kada je riječ o slobodi.
Unatoč tome, EU nastavlja pomagati vladama u održavanju kroz energetske sporazume i pomoć u zamjenu za njihovu pomoć u zaustavljanju protoka izbjeglica i migranata.
“U odnosima Europe i Sjeverne Afrike pojavljuje se sve veća dihotomija između 'reći' i 'učiniti',” rekao je David Diaz-Jogeix, viši direktor programa ARTICLE 19. “Dok EU može govoriti o svojim vrijednostima, za Sjevernu Afriku radi se samo o zaustavljanju migracija. U biti, kroz pomoć i energetske sporazume, EU daje čelnicima regije dopuštenje da rade što žele.
“Postupajući s njima na ovaj način, EU njihovim čelnicima daje legitimitet. Oni normaliziraju svoju vladavinu”, zaključio je Diaz-Jogeix.
Ranije ove godine, suočen s rastućom međunarodnom zabrinutošću zbog raširenog nasilja koje su doživjeli crni podsaharski tražitelji azila i izbjeglice kao rezultat govora predsjednika Tunisa u veljači, EU je predao milijunsku pomoć, uz obećanje više, ako bi se uvjeti prvo mogli dogovoriti s MMF-om.
Grupe za ljudska prava optužile su vlasti u Libiji za suučesništvo u sustavnom zlostavljanju i mučenju izbjeglica i migranata. Prema Amnesty Internationalu, tisuće su predmet proizvoljnog pritvaranja od strane raznih milicija, naoružanih skupina i snaga sigurnosti.
U Alžiru, s njegovim bogatim energetskim resursima, EU i Italija već su bile aktivne u jačanju svoje prisutnosti, dok su zatvarale oči pred zahtjevima bivših prodemokratskih prosvjednika, od kojih mnogi sada čame u zatvoru.
Citirani su izvori unutar EU koji govore da su i Maroko i Egipat na nišanu bloka za proširenje sporazuma s Tunisom.
Mijenjanje stavova
Unatoč tome, države EU-a suočene su s neviđenom krizom troškova života, pri čemu pojedinačna kućanstva prave pravi izbor između grijanja i prehrane.
Ruska invazija na Ukrajinu također je snažno opteretila energetsku strategiju EU s energetskim resursima u Africi koji su sada, doslovno, pitanje života i smrti za mnoge.
Istina je da su se europski stavovi prema sjevernoj Africi dramatično promijenili, ali isto je tako i s karakterom EU-a.
"Priljev milijuna ljudi tijekom migracijske krize 2015. stvarno je sve promijenio", rekla je Susi Dennison iz Europskog vijeća za vanjske odnose.
U to je vrijeme više od milijun uglavnom sirijskih izbjeglica pobjeglo u Europu, naglašavajući dugotrajnu ogorčenost prema imigraciji unutar bloka i činilo se da opravdava tvrdnje krajnje desnice da je europski način života ugrožen.
“Nakon toga, EU je svoju vanjsku politiku promatrala pragmatičnije”, rekao je Dennison. “Ideja je bila isporučiti pomoć na temelju quid pro quo. Odnosno, pomoć bi bila isporučena u zamjenu za demokratske reforme”, rekla je o ranim pokušajima Europe da pomogne poboljšati živote mnogih unutar zemalja iz kojih dolaze izbjeglice i migranti.
"Međutim, sve više i više kontrole nad migracijom i energetskim poslovima imaju prednost pred demokracijom i pravima kao naknada za pomoć EU-a", dodala je.
Politički, krajnje desničarske vlade već su preuzele vlast u mnogim europskim državama članicama, ne samo u Italiji, gdje je tvrdolinijaš Georgio Meloni premijer.
“Diljem Europe vidimo kako se raspravlja i redefinira priroda ljudskih prava i tko ima pravo na njih. To se posebno odnosi na Georgio Meloni, koja se, čini se, fiksira na ono što naziva legalnom migracijom u zamjenu za pomoć i energiju. U tom razgovoru nema pravog mjesta za izbjeglice ili tražitelje azila”, rekao je Dennison za Al Jazeeru.
“Njezini stavovi, koje bismo prije nazivali krajnje desničarima, pronalaze tlo diljem Europe jer, barem relevantniji dijelovi njezine vizije, svaki pronalazi svoju publiku kod različitih europskih vođa, ovisno o njihovim potrebama,” rekla je.
Europska komisija, sa svoje strane, inzistira na tome da se njezina migracijska politika osmišljava u suradnji s raznim nevladinim organizacijama i UNHCR-om.
“[Migracijski pakt] ima za cilj stvaranje pravednijeg, učinkovitijeg i održivijeg procesa migracije i azila za Europsku uniju”, rekao je glasnogovornik EU-a. “Osmišljen je za dugoročno upravljanje i normalizaciju migracija, pružajući sigurnost, jasnoću i pristojne uvjete za ljude koji dolaze u EU. Također nastoji uspostaviti zajednički pristup migracijama i azilu koji se temelji na solidarnosti, odgovornosti i poštivanju ljudskih prava.”
Međutim, to neće učiniti malo da umiri gladne i očajne koji nastavljaju poduzimati tjedna duga putovanja po Africi kako bi dobili priliku za nove živote ili samo preživljavanje u Europi.
Više od 170.000 neregularno je prešlo na kontinent ove godine, prema podacima Ujedinjenih naroda. Oko 2700, koliko znamo, umrlo je u pokušaju. Pravi broj je vjerojatno mnogo veći.
Vjerojatno je vrlo malo onih koji su mnogo razmišljali o europskoj politici.