Zgrada srednje škole u kojoj su smješteni kenijski nastavnici i 15 obitelji počela se tresti dok su zračni napadi i topništvo gađali glavni grad Sudana Khartoum.
Zaglavljenoj skupini počelo je ponestajati hrane i vode dok su se borbe između sudanske vojske i njezinih suparničkih paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF) intenzivirale , ali nikakva pomoć nije mogla doći do njih – pa je mreža sudanskih civila, organizirana uglavnom putem Twittera, nastala akcijski.
"Nismo mogli doprijeti do njih i Crveni križ nije mogao doprijeti do njih", rekao je za Al Jazeeru Jia El Hassan, koji predvodi mrežu i koristi pseudonim zbog sigurnosnih razloga.
Naposljetku, mreža je poslala skupinu muškaraca da provjere perimetar zgrade i pomognu zarobljenim ljudima da pobjegnu pješice.
"Pobjegli su pješice jer nismo mogli poslati automobil – svaki automobil koji je ušao u to područje bio je bombardiran", rekao je El Hassan.
Mreža – reinkarnacija prethodne – pokrenuta je prvog dana sukoba, 15. travnja, postavljanjem vitalnih ažuriranja na Twitter Spaces, značajku platforme društvenih medija za audio razgovore uživo.
Neki od ljudi na Twitter Spacesu nisu bili novi u lokalnom organiziranju, ali su vodili aktivističke skupine tijekom pobune 2019. godine kojom je svrgnut bivši predsjednik Omar al-Bashir .
Mnogi aktivisti, rekao je El Hassan, ubijeni su tijekom te pobune ili su bili prisiljeni otići. Danas je oko 120 ljudi ostalo na terenu u Khartoumu, djelić od 4000 koji su pomogli organizirati spasilačke timove u prošlosti, rekla je.
Unatoč velikom broju ljudi koji su otišli, u prošlom tjednu mreža je pomogla stotinama ljudi da napuste prijestolnicu ili nabave vitalne potrepštine – od lijekova do hrane, benzina – i oni koriste Twitter kako bi pronašli više ljudi u potrebi.
“Mnogi slučajevi koje dobivamo idu ovako: Zapeo sam u ovoj situaciji. Nemam hrane, nemam vode, a moj telefon će uskoro umrijeti”, objasnio je El Hassan.
Tada njezin tim pročešljava Twitter kako bi pronašao nekoga u blizini zarobljene osobe tko može pružiti informacije o svemu, od toga koliko je područje sigurno do toga jesu li neki supermarketi otvoreni.
Ako su borbe rasprostranjene ili osoba kojoj su potrebne zalihe za hitne slučajeve ne može napustiti svoje prebivalište iz bilo kojeg razloga, mreža će organizirati vozača da ostavi zalihe, također će organizirati i benzin za vozača ako je potrebno, rekla je.
Ljudi su također došli do mreže putem Twittera kako bi ponudili dodatne medicinske potrepštine ili hranu drugima u potrebi.
El Hassan, koja ima iskustva u podučavanju tvrtki i brendova o tome kako profesionalno koristiti Twitter Spaces, komunicira s mrežom civila koji pružaju pomoć na terenu uglavnom putem Telegrama, najsigurnijeg kanala, prema njezinim riječima.
Sudanci u inozemstvu pomažu na daljinu
Neki od onih koji pomažu čine to iz inozemstva, poput Mohammeda Hassana, sudanskog liječnika koji trenutačno radi u državnoj bolnici u Saudijskoj Arabiji – i koji bi uskoro započeo svoj boravak u Sudanu da nije bilo sukoba.
Hassan je saznao više o mreži putem Twitter Spacesa i pomagao je s terenskim medicinskim upitima onih kojima je to bilo potrebno dok se zdravstvena situacija u Sudanu dodatno pogoršavala.
Tijekom razgovora uživo na Twitter Spacesu početkom sukoba, bilo je puno ljudi koji su pitali gdje mogu pronaći stvari poput lijekova, hrane i područja s strujom, rekao je Hassan.
"Pa smo pomislili da možda možemo stvoriti grupu koja će se povezati i uskladiti potrebe ljudi s resursima koje pronađemo na internetu", rekao je Hassan za Al Jazeeru, dodajući da su izgradili bazu podataka resursa za ljude crpajući postove na Twitter i Facebook.
Hassan je jedan od mnogih liječnika koji pružaju medicinske informacije na internetu i ponekad povezuju ljude s lokalnim liječnicima koji mogu doći onima kojima je potrebna i liječiti male ozljede.
Središnji odbor sudanskih liječnika i Sindikat sudanskih liječnika procijenili su da je 70 posto , ili 39 od 59 bolnica, u Khartoumu i obližnjim državama moralo prekinuti rad otkako je izbio sukob.
Crowdsourcing sigurnost
Dok su borbe bjesnile, mreža je prvo dala informacije o sigurnim koridorima iz glavnog grada, oslanjajući se na civilne veze za pružanje sigurnosnih informacija.
No kako je situacija postajala sve nestabilnija i mnogi su ljudi umrli, mreža je prestala objavljivati rute za bijeg.
“Rekli bismo ljudima da je ovo siguran prolaz i doslovno pet minuta kasnije pucali su na sve niz ulicu”, rekao je El Hassan, dodajući da su ljudi upucani dok su koristili neke od prolaza objavljenih na Twitteru.
Ali ljudi još uvijek koriste društvene mreže kako bi tražili rute za bijeg, rekao je Amin Alsamani, koji nije povezan s El Hassanovom mrežom.
"Svatko tko želi ići izvan Khartouma [može pitati] o sigurnim cestama i putnim stanicama koje [rade], i može pronaći nekoga na Twitteru koji ide u isto područje", rekao je Alsamani za Al Jazeeru.
Alsamani, koji živi u Omdurmanu, sjevernom gradu blizancu Khartouma, postavio je niz hashtagova koji počinju s "potreban" na društvenoj mreži kako bi pronašao one kojima je potrebna i opskrbio ih hranom, vodom i svim ostalim potrebnim. Hashtagovi su uzeli maha i sada se široko koriste.
شباب تحويل رصيد زين؟ #حوجة_الخرطوم
— Ghassan Malik (@ghassan_malik) 23. travnja 2023
Prijevod: Ljudi, može li netko pomoći s prijenosom kredita za Zein [mobilni telefon]? #Potreban_Khartoum
"Na Twitteru je aktiviran hashtag u vezi s potrebama [svake] regije", rekao je, dodajući da hashtagovi za svako područje pomažu u povezivanju ljudi s resursima uključujući lijekove, hranu, vodu, benzin, stanovanje, pa čak i nestale voljene osobe.
"Ako ne umrete od metka ili eksplozije, umrijet ćete od gladi i žeđi", rekao je Alsamani o važnosti pomaganja ljudima.
Iako su ove civilne mreže pomogle mnogima od izbijanja sukoba, oni koji su bili uključeni kažu da se neće moći sami održati i da trebaju humanitarne organizacije da interveniraju.
Nestanci struje traju od početka neprijateljstava, prekidajući internetsku vezu i otežavajući rad mreže.
El Hassan je dodala da civili s kojima radi nemaju infrastrukturu niti zalihe koje imaju velike humanitarne organizacije i riskiraju sve kako bi pomogli.
"Samo bih voljela da te organizacije na terenu samo počnu raditi", pritisnula je. “To je pitanje života i smrti.”