Nisam bio voljan napisati još jedan tekst vezan uz Donalda Trumpa s obzirom na opći zamor od njegove farsične politike. Ali Amerika meni i bezbrojnim drugima ne ostavlja drugog izbora osim da obratimo pažnju, jer su smicalice bivšeg američkog predsjednika ponovno zavladale američkim izbornim ciklusom.
Unatoč svoje tri optužnice, on je i dalje popularan, dominirajući svojim republikanskim suparnicima uoči prve predsjedničke predizborne debate ovog tjedna i podižući uloge na još jednim posljedičnim izborima za Ameriku i svijet.
Prema posljednjim istraživanjima , on ima odlučujuću prednost u gotovo svim demografskim skupinama, regijama i ideološkim krilima stranke. Njegova popularnost među republikanskim glasačima stalno je rasla sa 43 posto u siječnju na 53 posto ovog mjeseca.
Njegove većinom bijele konzervativne pristaše vođeni su duboko ukorijenjenim bijesom, sumnjom i ogorčenošću prema demokratima i njihovom socijalnom liberalizmu i liberalnom internacionalizmu. Čini se da ih Trumpove političke ludosti i pravni problemi ne pokreću. Ako ništa drugo, vide njegove optužnice – koje uključuju pokušaj prijevare američke vlade kako bi ostao na dužnosti usprkos gubitku izbora 2020. – kao dio zavjere duboke države koju kontroliraju demokrati.
Osim velikog iznenađenja, Trumpu je suđeno osvojiti republikansku nominaciju do sredine sljedeće godine i suočiti se s predsjednikom Joeom Bidenom na biralištima krajem godine.
Izbori su za sadašnjeg predsjednika. Osim što vodi u prebrojavanju glasova na nacionalnoj razini, pokazuje bolje ocjene u državama na bojnom polju koje je osvojio 2020., poput Georgije i Arizone; također se mogao nadati da će preokrenuti swing države koje je izgubio, poput Sjeverne Karoline.
Ali postoji niz čimbenika koji bi Bidena mogli staviti u nepovoljan položaj, uključujući njegovu poodmaklu dob. Posljednjih mjeseci više se puta dovodi u pitanje njegova sposobnost za dužnost.
Doista, izgledi da se Trump vrati u Bijelu kuću na čelo svjetske supersile vrlo su stvarni i stvaraju duboku tjeskobu i frenetizam, osobito među liberalima u SAD-u, Europi i šire. Boje se da bi ogorčeni, osvetoljubivi Trump, poričući svoj poraz na prošlim izborima, mogao nasrnuti i učiniti bilo što s nevjerojatnim ovlastima američkog predsjednika.
Trump sigurno prati što radi izraelski premijer Benjamin Netanyahu otkad se vratio na mjesto premijera u Izraelu, u smislu "pravosudne reforme" koja mu daje veće ovlasti da ukloni vlastitu optužnicu od strane izraelskog suda. U stvari, različiti mediji izvještavaju da bivši predsjednik planira učiniti sve što je potrebno kako bi učvrstio svoju moć nakon što se vrati u Bijelu kuću, uključujući ograničavanje neovisnosti federalnih agencija, raspoređivanje vojske unutar zemlje i slamanje svojih klevetnici.
Čini se da je Trump spreman učiniti Sjedinjene Države manje liberalnima i više autokratskima, kao što Netanyahu sada radi s Izraelom. Snažne kontrole i ravnoteže američke ustavne demokracije možda neće izdržati žestoki napad Trumpa i njegovih bijelih nacionalista i evangelističkih konzervativnih saveznika. Također bi naišao na razumijevanje u Vrhovnom sudu SAD-a kojim su dominirali konzervativci, od kojih je trojicu imenovao on.
S obzirom na to, međunarodne posljedice Trumpa 2.0 mogle bi biti dramatičnije od domaćih. Ako se vrati u Bijelu kuću, smatrat će manje ograničavajućim utjecati na promjene u vanjskoj politici nego u unutarnjoj politici. Dapače, imao bi veće ovlasti kao vođa supersile da promijeni svijet nagore, nego što bi morao promijeniti Ameriku po svom ukusu.
Kao što je preokrenuo velik dio onoga što je njegov prethodnik, predsjednik Barack Obama, postigao na globalnoj razini, bilo o klimatskim promjenama, trgovini, širenju nuklearnog oružja, Rusiji, Europi ili Bliskom istoku, Trump bi također nastojao izbrisati Bidenov napredak u tim i drugim politikama.
Pod drugim Trumpovim predsjedanjem bilo bi nemoguće postići još jedan nuklearni sporazum s Iranom ili hitniji sporazum o klimatskim promjenama. Također bi vjerojatno došlo do velikih rezova u javnoj potrošnji za socijalnu zaštitu i širenje obnovljive energije.
Kao predsjednik, Trump bi također brzo djelovao na rusko-ukrajinski rat. Već je ustvrdio da sukob može riješiti u “24 sata”. Neki su spekulirali da to znači da će smanjiti američku vojnu pomoć Ukrajini kako bi omogućio brzi kraj rata u korist Rusije.
Izgledi za ovaj scenarij razljutili su europske saveznike Washingtona, koji su snažno podržavali napore SAD-a protiv ruske invazije na Ukrajinu. Strahuju da bi umirenje Rusiji oslabilo NATO, ohrabrilo ruskog predsjednika Vladimira Putina i natjeralo ih da traže neposrednu, radikalnu i skupu europsku alternativu američkom strateškom kišobranu.
Europski centristi i liberali također su zabrinuti da bi Trumpova pobjeda 2024. stvorila domino efekt na Zapadu, jačajući populističke desničarske vođe u Mađarskoj, Poljskoj i Italiji te potičući više izbornih pobjeda krajnje desnice u Francuskoj i Njemačkoj.
Ako bi se sve ovo dogodilo, to bi oslabilo vlastitu vanjsku politiku Amerike, posebice njen odgovor na Kinu u usponu, što je možda jedino veliko vanjskopolitičko pitanje – osim Izraela – oko kojeg se Trump i Biden slažu. Ohrabrena Rusija, oslabljeni NATO i podijeljeni Zapad ne bi pomogli Trumpovim oholim pokušajima obuzdavanja kineskog gospodarskog i strateškog utjecaja.
Peking vjerojatno nema ništa protiv da se Trump vrati u Bijelu kuću, ne samo zato što je neliberalni populistički vođa koji izaziva podjele, koji je spreman napustiti globalne odgovornosti SAD-a i zamijeniti njihovo asertivno vodstvo pompoznim bombastizmom, već i zato što ne bi ili mogao Nemojte koristiti demokratski izgovor za promicanje interesa SAD-a nad drugim autokratskim nacijama.
Trump je zaprijetio da će, ako ponovno postane predsjednik, dati kineskoj vladi "48 sati" da napusti svoju "špijunsku bazu" na Kubi ili će se suočiti s teškim ekonomskim sankcijama. No, takva bombastičnost nije uspjela u prošlosti, ni protiv Kine, koja je vojno i strateški ojačala tijekom Trumpovih godina, ni protiv manjih sila poput Sjeverne Koreje ili Irana, koje su obje proširile svoje nuklearne programe tijekom njegova mandata. Ako ništa drugo, Trumpove hrabrosti nisu uspjele čak ni protiv Sirije Bashara al-Assada.
Ni Bidenova vanjska politika nije baš uspješna ni odgovorna; njegova vanjska politika bila je imperijalistička, intervencionistička i licemjerna. Ali Trumpove alternative su gore od Bidenovih globalističkih prerogativa. Dolaze u obliku bezobzirnog hipernacionalizma na prvom mjestu Amerike, vulgarnog rasizma, apatije prema okolišu i klimatskoj krizi, potpunog zanemarivanja multilateralizma i univerzalnih vrijednosti, i općenito, mračne vizije svijeta.
Trumpov svijet, u kojem nitko pri zdravoj pameti ne bi trebao živjeti.