Na tiskovnoj konferenciji održanoj 14. travnja u Washingtonu, DC, šefica Agencije za suzbijanje droga (DEA) Anne Milgram oglasila je uzbunu zbog posljednjeg imenovanog javnog neprijatelja broj jedan u zemlji: četiri Meksikanca poznata kao "Los Chapitos", sinovi zatvorenog šefa kartela Sinaloa Joaquín "El Chapo" Guzmán.
Proglašavajući El Chapove potomke “odgovornima za golemi priljev” sintetičkog opioida fentanila u Sjedinjene Države, Milgram je inzistirao: “Dopustite mi da budem jasan da su Chapitovi bili pioniri u proizvodnji i trgovini najsmrtonosnijom drogom s kojom se naša zemlja ikada suočila.”
Kao da to nije dovoljna vijest, šef DEA-e ubacio je neke dodatne navodne trivijalnosti, prema kojima su Chapitovi "svojim neprijateljima živima hranili tigrove, ubijali ih strujom, [i] dasali im vode" – aktivnosti poput kojih SAD ima očito nikada nije počinjeno protiv vlastitih neprijatelja.
Nema rasprave o smrtonosnosti fentanila, koji je 50 puta jači od heroina. Predoziranje drogama, od kojih je većina povezano s fentanilom, sada ubija više od 100.000 ljudi godišnje u SAD-u. Cijele zajednice su uništene.
Pa ipak, zanimljivo je da su Chapitovi spontano krivi za cijelu epidemiju fentanila – iako novi narativ svakako dobro dolazi kada se opravdava kontinuirana bjesomučna militarizacija američko-meksičke granice.
Godine 2017., saslušanje u američkom Kongresu o fentanilu pokazalo je svjedočenje Debre Houry, direktorice Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), nacionalne agencije za javno zdravstvo, koja je primijetila da su mnogi od onih koji su umrli od predoziranja fentanilom prethodno bili propisani legalni opioidi protiv bolova.
Kao što je Houry objasnio: "Ljudi koji su na receptu za opioide postaju ovisni o opioidima i onda se mogu predozirati heroinom ili fentanilom."
Stoga nije šokantno da ljudi padaju poput muha od fentanila s obzirom na neprovjereno prekomjerno propisivanje opioida koje je utjelovilo suvremenu zdravstvenu scenu u SAD-u – aranžman koji u konačnici nema mnogo veze sa zdravljem, a puno veze s novcem.
Uistinu, potreban je posve bolestan sustav da se omogući isporuka devet milijuna opioidnih pilula u dvije godine u jednu ljekarnu u gradu s 400 stanovnika, kao što se dogodilo u državi Zapadna Virginia.
I dok su veliki igrači u američkoj farmaceutskoj industriji i lancima ljekarni nedavno bili prisiljeni platiti simboličnu financijsku kompenzaciju za svoje neodgovorne prakse koje su potaknule krizu, nije bilo stvarnog priznanja nedjela niti bilo kakvog ozbiljnog povezivanja smrtonosnih točaka.
Drugim riječima, nije bilo preispitivanja patoloških kapitalističkih temelja SAD-a – što znači da glupe stvari poput ljudskih života nikada neće biti stavljene iznad korporativnog profita.
Uostalom, lakše je samo okriviti Chapitove.
Kao što bi se i očekivalo u takvoj situaciji, životi siromašnih su najmanje važni. A što ti znaš? Kriza s fentanilom nesrazmjerno je pogodila siromašne ljude. Članak iz 2020. objavljen na web stranici Nacionalne medicinske knjižnice otkrio je da ljudi koji žive ispod granice siromaštva imaju veći rizik od smrtonosnog predoziranja opioidima.
U rizične socioekonomske skupine također su uključeni novopušteni zatvorenici, kao i ljudi s nesigurnim smještajem ili bez zdravstvenog osiguranja. U članku je navedeno: “Ekonomska je oskudica čimbenik rizika za predoziranje opioidima u Sjedinjenim Državama i pridonosi obrascima sve kraćeg životnog vijeka koji se razlikuju od većine razvijenih zemalja.”
Kako je to za američku iznimnost?
Da budemo sigurni, u zemlji s toliko boli, savršeno je logično da postoji tolika potražnja za lijekovima protiv bolova – i što jeftinije, to bolje za osiromašene zajednice na čijoj je bijedi izgrađena kapitalistička nadgradnja.
U međuvremenu, što se niži socioekonomski slojevi više mogu kriminalizirati zbog svog siromaštva i ovisnosti, to je pogodnije za nastavak rata protiv siromašnih koji pomaže održati američko društvo dobrim i pokornim.
Činjenica da američki vojni veterani imaju dvostruko veću vjerojatnost da će umrijeti od predoziranja opioidima prilično dobro sažima iskrivljene prioritete zemlje koja može potrošiti trilijune sijući uništenje diljem svijeta, ali se ne može potruditi brinuti se čak ni za vlastite ratnike.
Zatim, naravno, tu je pitanje presjeka socioekonomskog i rasnog ugnjetavanja u pozadini opioidne krize kojom dominira fentanil i predoziranja drogama općenito. Prema časopisu Scientific American, ukupna stopa smrtnosti crnaca u SAD-u od predoziranja prvi je put premašila stopu smrtnosti bijelaca 2019. godine, a širenje fentanila proizvelo je panoramu u kojoj su “crnci stariji od 55 godina koji su desetljećima preživjeli s Ovisnici o heroinu umiru četiri puta više nego ljudi drugih rasa u toj dobnoj skupini”.
CDC izvješćuje da je stopa smrtnosti od predoziranja crnaca porasla za 44 posto samo između 2019. i 2020., dok je stopa za Indijance porasla za 39 posto.
A 2020. godine, prema statistici CDC-a, stope smrtnosti od predoziranja crnaca u američkim okruzima s većom nejednakošću dohotka bile su više nego dvostruko veće nego u okruzima s manjom nejednakošću dohotka.
Ako se ikada nešto moglo naučiti iz kapitalizma, to je da nejednakost ubija. Otuda se američka vlada oslanja na međunarodne bauke poput Chapitosa kako bi odvratila pažnju svojih građana od prilično brutalne stvarnosti: da je sam kapitalistički sustav javni neprijatelj broj jedan.
Sada se američki zakonodavci zalažu za strože kazne za posjedovanje i preprodaju fentanila – što je odlična vijest za zatvorsko-industrijski kompleks, ali ne toliko za društvo. Čovjek ne može a da se ne prisjeti epidemije crack kokaina iz 1980-ih, kada su crnačke zajednice u Los Angelesu bile desetkovane priljevom droge izravno uzrokovanim američkim teroriziranjem Nikaragve – inače poznatim kao rat kontraša protiv takozvane “crvene prijetnje”.
Četrdeset godina kasnije, kapitalizam ostaje smrtonosna droga kao i uvijek i eufemizam za sveopći američki rat protiv siromašnih – rat za koji je fentanil tek najnovije lice.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.