S tri ogromne torbe zaglavljene ispod upravljača svog crveno-bijelog mopeda, Oleksandr juri vijugavim stazama regije Donbas, istočne Ukrajine, kako bi dostavio kruh preostalim mještanima.
Gotovo svaki dan ruski udari pogađaju grad Siversk, oko 10 km (6,2 milje) od linije bojišnice koja se jedva pomaknula od prošlog ljeta.
Oleksandr je upravo uzeo kruh u humanitarnom centru gradske vijećnice u Siversku, koji dva puta tjedno dobiva oko 2500 štruca iz gradova Kramatorsk i Kostiantynivka.
"Moramo voziti brzo, tako da nas ništa ne sustigne", kaže Oleksandr, misleći na moguće granatiranje.
Pod proljetnim suncem, 44-godišnjak vozi punom brzinom sve dok ne stigne do zemljane ceste s malim kućama i rascvjetanim drvećem.
Dnevnu dostavu počinje kod svojih susjeda, preko puta vlastite kuće.
Olena Ishakova, 62, izlazi iz svog doma u dugom plavom kućnom ogrtaču sa žutim džepovima i ovratnicima.
“Utorkom dobivamo dvije štruce bijelog kruha, četvrtkom slatki kruh i crni kruh”, kaže Ishakova.
Ona grabi kruhove umotane u vrećice s logotipom “Svjetskog programa za hranu”.
Ishakova kći i unuka prošle su veljače evakuirane prema mirnijem zapadu Ukrajine, no ona je sa suprugom ostala u Siversku.
U srpnju i kolovozu ruske su snage pokrenule male neuspješne napade na grad koji su također granatirale.
Najviše je stradao istočni dio Siverska s visokim zgradama, dok je zapadni dio i njegove manje kuće relativno pošteđen.
"Proći će godina dana otkako nemamo struje 5. svibnja", kaže Ishakova, uz udare topničkih hitaca u pozadini.
“Ne znamo tko puca ni odakle. Samo čujemo eksplozije… Sjedim u kući, tresu se prozori, strašno, jako strašno”, kaže.
Oleksandr nailazi na Valentynu Zarubu, 73-godišnjakinju koja raznosi kruh u susjednoj ulici.
“Ja sam zadužen za svoju ulicu, a netko drugi za njihovu, tako mi funkcioniramo”, objašnjava Zaruba.
Ovisno o danima, Zaruba kruh razvozi kolicima ili biciklom.
Prethodne noći granatiranje je oštetilo tri kuće na kraju ulice. Ranjen je 82-godišnjak.
Držeći svoj bicikl, Zaruba odlazi vidjeti Lyubov Shcherbak, koja je okružena s desetak brbljavih kokoši i četiri pijetla.
“Kako možemo živjeti bez kruha? Nemamo ga gdje ispeći” u Siversku, kaže ona.
“Ne znam više što da mislim. Nadam se da će stvari krenuti nabolje… ne znam”, kaže ona, pogleda izgubljenog u horizontu.
Zaruba, koji stoji pored nje, kaže da “ne može ostaviti staricu samu. Savjest mi jednostavno ne dopušta.”