Posljednje mjesto na koje je Lina Mijok željela otići dok je bježala od borbi u Sudanu bio je povratak u svoju zemlju, Južni Sudan, koju je napustila nakon izbijanja građanskog rata 2013. godine.
Ali kada se sudanska vojska prošlog mjeseca počela boriti s paravojnim snagama za brzu podršku (RSF) na ulicama oko njezine kuće, Južni Sudan bio je jedino mjesto do kojeg su ona i njezino dvoje djece mogli doći.
“Ne bih se vratio u Južni Sudan. Otišla bih bilo gdje, ali nisam imala izbora – rekla je 26-godišnjakinja.
Uspjela je izgraditi novi život za sebe kao kućna pomoćnica u Omdurmanu, gradu s druge strane rijeke Nil od glavnog grada Kartuma.
Tada su počeli odjekivati pucnji i njezina se obitelj morala spakirati i ostaviti to iza sebe – svi osim supruga Mijok.
Morao je ostati jer nisu imali dovoljno novca da plate njegovo mjesto u kamionima i autobusima koji su prevozili Mijoka, njihovog sina i kćer do granice, što je dva dana kidalo živce na cestama u grmlju.
Sada su među tisućama koji kampiraju u okrugu Renk u Južnom Sudanu u oronulom sveučilišnom kampusu, čije su zgrade oštećene mecima iz borbi prije deset godina.
Izbjeglice su napravile osnovna skloništa od štapova i komada tkanine. Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice i druge skupine za pomoć dijele hranu, vodu, deke i prostirke.
Borbe su okrenule humanitarnu situaciju naglavce.
Do prošlog mjeseca u Sudanu je živjelo više od 800.000 južnosudanskih izbjeglica. Otkako su izbile borbe u Khartoumu, Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice (UNHCR) registrirao je više od 30.000 ljudi koji su prešli u Južni Sudan, od kojih su više od 90 posto Južnosudanci, no agencija je napomenula da je pravi broj vjerojatno puno veći.
Humanitarne agencije strahuju da će priljev pogoršati ionako strašnu humanitarnu krizu u Južnom Sudanu, gdje je više od 2 milijuna ljudi raseljeno, a tri četvrtine od 11 milijuna ljudi treba pomoć.