Dana 5. travnja pojavile su se šokantne snimke iz džamije Al-Aqsa u okupiranom istočnom Jeruzalemu kako izraelske snage sigurnosti nemilosrdno tuku palestinske vjernike. Brutalno nasilje ostavilo je najmanje 12 Palestinaca ozlijeđenih na trećem najsvetijem mjestu islama i potaknulo bijes javnosti.
Iz Gaze i Libanona ispaljene su rakete kao upozorenje protiv daljnje eskalacije, ali Izrael nije slušao. Sljedećeg dana ponovila je silovit napad na al-Haram al-Sharif, gdje se nalazi džamija Al-Aqsa, te izvršila zračne napade na Gazu i Libanon.
Sada je sasvim jasno da američki napori da spriječe novu eskalaciju u Palestini ne uspijevaju. I još jednom, nije palestinska strana ta koja je odgovorna.
Očajnički pokušaj izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da ostane na vlasti ne vodi nikakvoj deeskalaciji koju bi Washington mogao poželjeti i mora ubrzati procese koji bi u konačnici mogli izazvati nasilje i nestabilnost daleko izvan okupiranog istočnog Jeruzalema.
Američka diplomacija neuspješna
Već više od godinu dana napetosti na okupiranim palestinskim područjima su visoke. Aktivan je naoružani palestinski otpor, posebno u Jeninu i Nablusu, dok su izraelske snage sigurnosti vršile neprekidne nasilne napade na palestinske gradove i sela.
Ujedinjeni narodi su 2022. godinu nazvali najsmrtonosnijom godinom za okupiranu Zapadnu obalu u posljednjih 16 godina, jer je izraelska vojska ubila najmanje 170 Palestinaca, uključujući 30 djece, i ranila najmanje 9000. Prva dva mjeseca ove godine bila su najnasilnija od 2000. godine , sa 65 ubijenih Palestinaca, uključujući 13 djece.
Ove godine, sveti muslimanski mjesec Ramazan poklapa se sa židovskim praznikom Pashom. Stoga je bilo očito da će ovo doba godine biti još jedno potencijalno žarište nasilja. U nadi da će spriječiti veliku eskalaciju, koja bi odvratila pozornost od rata u Ukrajini, održana su dva regionalna sastanka pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Država kako bi se pregovaralo o mjerama za smirivanje situacije.
Palestinski, izraelski, jordanski, egipatski i američki dužnosnici sastali su se 26. veljače u jordanskom lučkom gradu Aqabi. U zajedničkom priopćenju objavljenom nakon summita naglašena je predanost "deeskalaciji na terenu… kako bi se spriječilo daljnje nasilje" i izraelsko obećanje da će prestati odobravati nova ilegalna naselja na palestinskim teritorijima na šest mjeseci.
Dana 19. ožujka održan je još jedan sastanak u Sharm el-Sheikhu, gdje su se palestinski i izraelski dužnosnici obvezali da će podržati status quo svetih mjesta u Jeruzalemu "i riječima i u praksi" i naglasili "nužnost i Izraelaca i Palestinaca aktivno spriječiti bilo kakve radnje koje bi narušile svetost ovih mjesta, između ostalog tijekom nadolazećeg svetog mjeseca ramazana”.
Ali Netanyahuova vlada nije održavala status quo niti riječima niti u praksi. Izraelski premijer je saveznik ekstremno desničarskih i ultrareligioznih snaga koje su otvoreno izjavile da je izraelsko priznanje jordanskog skrbništva nad svetim mjestima bila povijesna pogreška koju su dužni ispraviti.
Zapravo, 2023. je započela tako što je krajnje desničarski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir ušao u al-Haram al-Sharif, izazvavši bijes javnosti diljem Palestine. Pod njegovim nadzorom samo su se pojačali napadi izraelskih doseljenika na muslimansko sveto mjesto pod zaštitom izraelskih snaga sigurnosti.
Ben-Gvir i ostali ekstremisti u vladi jedina su Netanyahuova prilika da ostane na vlasti i izbjegne odlazak u zatvor zbog korupcije. Oni to znaju i iskorištavaju situaciju kako bi svim mogućim sredstvima poduprli nasilje koje su židovski doseljenici izvršili nad Palestincima na okupiranoj Zapadnoj obali i nastavili narušavati status quo na svetim mjestima s ciljem utvrđivanja novih činjenica o tlo – tj. potpuna izraelska kontrola.
Netanyahuu to ne smeta nužno. Za njega je nasilje korisno odvraćanje pažnje od protuvladinih prosvjeda koji muče njegov šesti mandat na vlasti.
'Vjerski rat'
Sasvim je očito da rat nije u interesu Izraela. Trenutno je zaokupljen palestinskim otporom na Zapadnoj obali. Zabrinuta je zbog vojne prisutnosti Irana i diplomatskih uspjeha u regiji. Redovito napada Siriju, nastojeći obuzdati iranski utjecaj i zabrinuta je zbog uloge Hezbollaha u nedavnoj eksploziji bombe kraj ceste blizu granice s Libanonom.
Drugo je pitanje hoće li Netanyahu poslušati izraelski sigurnosni establišment.
S druge strane, Hamas u Gazi je pokušao poduzeti odmjeren odgovor. Izrael je upozorio na daljnje napade na Al-Aqsu. Nerado eskalira jer bi to moglo odvratiti pozornost od palestinskog otpora na Zapadnoj obali, koju Hamas vidi kao glavno poprište sukoba s Izraelom. Oružani napadi na okupiranim područjima izazivaju mnogo više zabrinutosti kod izraelskih vlasti nego sukob s Gazom.
Hamasova strategija sada je potaknuti narodnu palestinsku mobilizaciju na Zapadnoj obali, u Jeruzalemu i Izraelu kako bi poslužili kao prepreka daljnjem zadiranju u džamiju Al-Aqsa.
Ipak, Hamas bi se također mogao naći pod pritiskom da djeluje odlučno, posebno ako se izraelsko brutalno nasilje nad vjernicima nastavi. Palestinski narod je već ljutito reagirao na slabe osude palestinskih vlasti i njihovo nedjelovanje.
Vodstvo Hamasa ne bi željelo da ga se smatra pasivnim i moglo bi se osjećati prisiljenim povinovati se popularnom zahtjevu da zauzme čvršći stav i pojača raketnu vatru prema Izraelu.
Tako se može ponoviti rat u Gazi iz 2021. godine, koji je također bio potaknut izraelskim napadima na džamiju Al-Aqsa. No, na pomolu je i eskalacija izvan toga.
Ponavljaju se upozorenja da bi akcije Izraela na svetim mjestima mogle izazvati “vjerski rat”. U siječnju je jordanski veleposlanik Mahmoud Daifallah Hmoud rekao Vijeću sigurnosti UN-a da izraelski napadi na al-Haram al-Sharif provociraju "osjećaje gotovo dvije milijarde muslimana" i da bi mogli izazvati " vjerski sukob ".
Sve je veća zabrinutost da Netanyahuova vlada svojim agresivnim akcijama u Al-Aqsi nastoji nametnuti ograničenja pristupu Palestinaca svetom mjestu, kao što je to učinjeno s Ibrahimijevom džamijom u Hebronu. Potonju su izraelske vlasti podijelile u dijelove koje muslimani i Židovi mogu posjećivati kako bi navodno spriječili daljnje nasilje nakon što je židovski naseljenik otvorio vatru na muslimanske vjernike, ubivši 29 1994. godine.
Nametanje ovih mjera u kompleksu Al-Aqsa bilo bi jasno kršenje statusa quo, prema kojem je nemuslimanima dopušten posjet samo u određene sate i nije im dopušteno moliti se unutra.
Do sada su bile samo osude arapskih država, Europske unije i SAD-a. Ono što arapske i zapadne prijestolnice ne razumiju jest da će se Netanyahuovi krajnje desničarski saveznici samo ohrabriti da idu dalje u svojim nastojanjima da preuzmu muslimanska (i kršćanska) sveta mjesta i nasele se, osim ako sada ne bude oštrog odgovora na izraelske akcije.
Njihova agresija na al-Haram al-Sharif pretvara ga u detonator koji će prije ili kasnije raznijeti cijelu regiju.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.