Tijekom svog posjeta kineskoj pokrajini Xinjiang 26. kolovoza, kineski predsjednik Xi Jinping ustvrdio je da većinski muslimanska ujgurska regija uživa neku "teško stečenu društvenu stabilnost", te da se kreće prema "jedinstvu, skladu i prosperitetu". Ova slika "lijepog Xinjianga", o kojoj je govorio Xi, u oštrom je kontrastu s izvješćima Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR).
U izvješću koje je OHCHR objavio prošle godine zaključeno je da je kineska vlada od 2017. počinila teška kršenja prava milijuna Ujgura i drugih turskih naroda u Xinjiangu, zlostavljanja koja su toliko sustavna i raširena da "mogu predstavljati međunarodne zločine, posebice zločine protiv čovječnosti".
Kineske vlasti dugo inzistiraju da je sve u redu u regiji, ali su strogo kontrolirale pristup njoj. Zbog toga je vanjskim promatračima bilo teško dobiti potpunu sliku, ali informacije o tome što se događa u Xinjiangu ipak su procurile.
Na vrhuncu svoje kaznene kampanje u regiji – nazvane “Kampanja žestokog udara protiv terorizma i ekstremizma” – kineska vlada proizvoljno je pritvorila i zatvorila oko milijun Ujgura, Kazaha i drugih u “političke kampove za preodgoj”, formalne pritvorske centre i zatvore. .
U intervjuima za Human Rights Watch, stanovnici su opisali kako se policija pojavljivala s popisima imena, hvatala Ujgure i druge Turke s ulica ili iz njihovih domova – ponekad u gluho doba noći – nasilno ih nestajući. Oni koji su bili na meti često bi bili privedeni zbog svakodnevnih i zakonitih radnji, kao što je prisustvovanje islamskom sprovodu susjeda ili posjedovanje aplikacije za mobilni telefon koja se vladi nije sviđala.
U nekim dijelovima Xinjianga, cijele su turske obitelji prisilno nestale ili razdvojene, s odraslima zatočenim, a djecom u državnim "sirotištima" čiji je cilj iskorijeniti njihovu kulturu i identitet. Bilo je izvješća o mučenju, silovanjima i smrtima u pritvoru.
Čak su i oni koji nisu pritvoreni neizmjerno patili. Vlasti su oduzele putovnice, instalirale visokotehnološke sustave masovnog nadzora u javnim prostorima i podvrgnule stanovnike prisilnom radu i zagušljivim kampanjama političke indoktrinacije.
Izvješće UN-a, koje je potvrdilo ove jezive izvještaje, potaknulo je fokus bez presedana na užasan tretman Pekinga prema Ujgurima. I dok je Peking prošlog listopada uspio za dlaku potaknuti napore drugih vlada da raspravljaju o izvješću u Vijeću UN-a za ljudska prava, međunarodna zabrinutost za regiju i dalje je duboka. Pa što se, ako se išta, promijenilo od objave izvješća?
Neovisni novinari koji su uspjeli ući u Xinjiang otkrili su da su neki politički kampovi za preodgoj zatvoreni, iako ne postoji javni popis koliko ih je zatvoreno.
Od sredine 2022., Human Rights Watch procjenjuje da je blizu pola milijuna Ujgura i drugih turskih naroda ostalo u zatvorima. Još uvijek nema naznaka masovnog izlaska iz zatvora.
Mnogi Ujguri u inozemstvu i dalje ne mogu stupiti u kontakt sa svojim obiteljima niti primati bilo kakve vijesti o tome gdje se nalaze ili dobrobiti. Ujgurski mi je poznanik nedavno rekao: "Meni je Xinjiang normalan samo kad ponovno mogu razgovarati sa svojom obitelji." Neki čiji su voljeni umrli doznaju za njihove mjesece, ponekad i godine nakon smrti.
Stanovnici Xinjianga i turisti iz drugih dijelova Kine objavili su dijelove informacija koji sugeriraju da su lokalne vlasti ukinule neke nametljive sigurnosne mjere, opisujući manje policijskih kontrolnih točaka i manje stroge sigurnosne provjere.
Ali te se provjere još uvijek često provode, osobito u hotelima i trgovačkim centrima. Kupnja goriva i dalje zahtijeva od vozača predočenje više identifikacijskih dokumenata i prepoznavanje lica. Kao što je jedan ujgurski netizen – što je rijetkost na kineskim internetskim forumima – rekao: "U osnovi, ako izgledate kao etnička manjina, pretražili bi vas [na kontrolnim točkama] … Ponekad se osjećam jako loše, osjećam se nepoštivano."
Državne objave na internetu pokazuju da vlasti nastavljaju provoditi obavezni regionalni program poznat kao fanghuiju (posjeti, koristi i okupi se). To podrazumijeva da se službenici "upare" s turskim obiteljima kako bi ih indoktrinirali i nadzirali, često u njihovim vlastitim domovima, kako bi se osiguralo da su "etničke grupe ujedinjene poput obitelji". Vlasti Xinjianga i dalje objavljuju fotografije i videozapise koji navodno prikazuju "zahvalne" manjinske obitelji koje ugošćuju dužnosnike, jedu i plešu s njima.
Krajem 2021. Peking je smijenio partijskog tajnika Xinjianga, Chen Quanguoa, koji je predvodio represiju, s Ma Xingruijem, koji je upravljao ekonomski živahnom regijom Guangdong. Ali Ma i dalje stavlja prisilnu asimilaciju Ujgura i Turaka u središte svoje politike.
Njegov govor u studenome 2022. na plenumu Komunističke partije Xinjiang naglasio je stalne napore u borbi protiv terorizma. Naglašena je "sinizacija" islama, kampanja koja uključuje jačanje vladine ideološke kontrole nad religijom, između ostalog – reinterpretiranjem Kur'ana u skladu sa "socijalističkim vrijednostima".
Njegova vlada također je pokrenula nove programe za nasilno uklanjanje turske kulture i identiteta. Jedan je "korištenje kulture za njegovanje Xinjianga", čiji je cilj osigurati da Ujguri imaju "ispravna stajališta" i da se identificiraju s kineskom kulturom i kineskom Komunističkom partijom. Drugi je osigurati da su “sve etničke skupine uključene”, što ima za cilj projektirati etnički mješovite prostore, uključujući stambena područja.
Kineska vlada pokušala je uvjeriti svijet da je Xinjiang krenuo naprijed, da je uspješno ugušio unutarnje nemire i da se sada usredotočuje na ekonomski razvoj. I pobrinuo se da Ujguri – izolirani, zastrašeni i ušutkani – ne mogu osporiti ovaj narativ.
Neke su demokratske države izdale priopćenja osuđujući zlostavljanja u Xinjiangu i pokušale pokrenuti to pitanje pred Vijećem za ljudska prava UN-a. Ali drugih konkretnih radnji bilo je malo i daleko od njih: samo je nekolicina dužnosnika Xinjianga sankcionirana, a samo su Sjedinjene Države usvojile zakon o zabrani proizvoda proizvedenih u regiji zbog zabrinutosti zbog prisilnog rada.
Ali čini se da većina svijeta gleda u stranu. Politički čelnici iz cijelog svijeta nastavili su sastanke s najvišim kineskim dužnosnicima nakon završetka pandemije COVID-19, a da ih javno nisu osporavali zbog zločina protiv čovječnosti koji su se dogodili u Xinjiangu. To je upravo ono što Peking želi: da se zlostavljanja u Xinjiangu zaborave.
Zato bi zabrinute vlade trebale udvostručiti napore za neovisnu međunarodnu istragu o kineskim zločinima protiv čovječnosti, koja bi trebala identificirati dužnosnike odgovorne za zlostavljanje. Trebale bi uvesti koordinirane zabrane izdavanja viza i drugih putovanja te ciljane pojedinačne sankcije.
Oni bi također trebali pokrenuti domaće kaznene postupke protiv ovih dužnosnika prema načelu "univerzalne jurisdikcije", koja dopušta da teška međunarodna kaznena djela budu procesuirana u bilo kojoj zemlji, bez obzira na to gdje je zločin počinjen. I trebali bi sustavno dokumentirati one proizvoljno pritvorene i zatvorene u Xinjiangu, izvršiti pritisak na Peking da ih oslobodi i ponovno spojiti obitelji.
Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava, Volker Türk, koji je u ožujku istaknuo potrebu za "konkretnim praćenjem" preporuka iz izvješća njegova ureda, trebao bi jasno odrediti sljedeće korake. Među ostalim mjerama, njegov bi ured trebao nastaviti pratiti i izvještavati o situaciji u Xinjiangu, obavještavati Vijeće UN-a za ljudska prava i podržavati one koji traže svoje nestale voljene.
Ovi su koraci hitni sada kao što su bili prije godinu dana. Vlade koje se ne suočavaju s ozbiljnim posljedicama za masovna zlostavljanja samo su ohrabrene počiniti ih još više. Što bi moglo uslijediti zbog kontinuirane nekažnjivosti u Xinjiangu? Ne želimo saznati.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.