Sjeverna Koreja, Eritreja i Mauritanija imaju najveću prevalenciju modernog ropstva u svijetu, prema Globalnom indeksu ropstva za 2023., koji bilježi "pogoršanje" situacije na globalnoj razini od posljednjeg istraživanja prije pet godina.
U izvješću objavljenom u srijedu navodi se da je procijenjeno da je 50 milijuna ljudi "živjelo u situacijama modernog ropstva" 2021., što je povećanje od 10 milijuna u odnosu na 2016. kada je problem posljednji put izmjeren.
Brojka uključuje oko 28 milijuna ljudi na prisilnom radu i 22 milijuna koji žive u prisilnom braku.
Situacija se pogoršava "u pozadini sve većih i složenijih oružanih sukoba, raširene degradacije okoliša" i učinaka pandemije koronavirusa, između ostalih čimbenika, stoji u istrazi.
Izvješće koje je sastavila humanitarna organizacija za ljudska prava Walk Free definira moderno ropstvo kao "prisilni rad, prisilni ili ropski brak, dužničko ropstvo, prisilno komercijalno seksualno iskorištavanje, trgovinu ljudima, prakse slične ropstvu te prodaju i iskorištavanje djece".
Temeljno načelo ropstva podrazumijeva “sustavno oduzimanje slobode osobe” — od prava da prihvati ili odbije rad do slobode da odlučuje hoće li se, kada i za koga vjenčati.
Prema ovom mjerilu, povučena i autoritarna Sjeverna Koreja ima najveću prevalenciju modernog ropstva (104,6 na 1000 stanovnika), prema izvješću.
Slijede Eritreja (90,3) i Mauritanija (32), koja je 1981. postala posljednja zemlja na svijetu koja je nasljedno ropstvo proglasila nezakonitim.
Deset zemalja s najvećom rasprostranjenošću modernog ropstva imaju neke zajedničke karakteristike, uključujući "ograničenu zaštitu građanskih sloboda i ljudskih prava".
Mnoge od zemalja nalaze se u "nestabilnim" regijama u kojima postoje sukobi ili politička nestabilnost, ili su dom velikoj populaciji "ranjivih ljudi" kao što su izbjeglice ili radnici migranti.
U top 10 na globalnoj razini našli su se i Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Kuvajt, gdje su radna prava radnika migranata ograničena sustavom sponzoriranja “kafala”.
Ostale zemlje u prvih 10 su Turska, "koja prima milijune izbjeglica iz Sirije", Tadžikistan, Rusija i Afganistan.
Dok je prisilni rad češći u zemljama s niskim prihodima, on je "duboko" povezan s potražnjom iz zemalja s višim prihodima, navodi se u izvješću, napominjući da su dvije trećine svih slučajeva prisilnog rada povezane s globalnim opskrbnim lancima.
U izvješću se navodi da zemlje G20 — koje čine Europska unija i 19 vodećih svjetskih gospodarstava — trenutno uvoze robu u vrijednosti od 468 milijardi dolara za koju postoji rizik da će biti proizvedena prisilnim radom, što je porast u odnosu na 354 milijarde dolara u prethodnom izvješću.
Elektronika ostaje najrizičniji proizvod najveće vrijednosti, a slijede je odjeća, palmino ulje i solarni paneli, što je znak velike potražnje za proizvodima obnovljive energije.
“Moderno ropstvo prožima svaki aspekt našeg društva. Utkana je u našu odjeću, osvjetljava našu elektroniku i začinjava hranu,” izjavila je osnivačica grupe Grace Forrest.
“U svojoj srži, moderno ropstvo je manifestacija ekstremne nejednakosti. To je ogledalo koje se drži moći, koje odražava tko je u bilo kojem društvu ima, a tko nema”, dodala je.