Subota, 23 rujna

Moramo naše škole osloboditi seksualnog nasilja

Obrazovanje je temeljno ljudsko pravo. Ima moć izvući ljude i stanovništvo iz siromaštva, smanjiti nejednakosti i osigurati održivi razvoj.

Ipak, milijuni djece diljem svijeta nisu sigurni u školi. Prema posljednjoj procjeni Ujedinjenih naroda, 246 milijuna djevojčica i dječaka svake godine doživi nasilje ui oko škola. Za ovu djecu škola nije mjesto gdje mogu istraživati i napredovati, već negdje gdje su izložena fizičkom, psihičkom, pa čak i seksualnom nasilju.

Rodno uvjetovano nasilje u školi – u rasponu od maltretiranja i nepoželjnih seksualnih napada do pipkanja i silovanja – uzrokuje ozbiljne, dugoročne psihološke i društvene ozljede nebrojenoj djeci. Mora prestati.

Kažem ovo jer znam kakav je osjećaj biti seksualno zlostavljan kao dijete. Koliko boli strah od ljudi kojima je rečeno da vjeruješ. Kako izolirajuće može biti ne osjećati se sigurno baš na mjestima na kojima biste trebali biti zaštićeni.

Moje zlostavljanje dogodilo se kad sam imala 10 godina. Zlostavljao me moj ujak. Dok sam se previjala od boli, pogledao me u oči i nasmiješio se. Nisam mogla vjerovati da sam pobjegla susjedu koji me pokušao zlostavljati dok sam bila mlađa – spasila ga je njegova sestra koja je ušla – samo da bi me zlostavljao član obitelji u vlastitom domu, mjestu koje sam smatrala sigurnim.

Bilo me sram reći roditeljima i užasnuta sam stigmatizacijom koja bi došla kada bih bila označena kao "djevojka koja je bila zlostavljana". Zato sam šutio, iako sam iznutra vrištao.

Znajući da dom više nije sigurno mjesto, zamolio sam roditelje da me pošalju u internat. Mislio sam da ću tamo biti siguran jer moj ujak neće imati pristup meni. U tom nevinom dobu vjerovao sam da su škole mjesta gdje su djeca uvijek sigurna, zbrinuta i sretna.

Bio sam u krivu. U mojoj novoj školi učitelji su nekažnjeno seksualno uznemiravali učenike. Nesposobna zaustaviti zlostavljanje kojem sam svjedočila, našla sam se zarobljena u svojoj traumi i strahu. Na licima svojih prijatelja mogao sam vidjeti iste osjećaje užasa i bespomoćnosti. Nismo učili, razvijali se i napredovali onako kako smo znali da možemo i trebamo. Naše obrazovanje i razvoj bili su potisnuti kulturom seksualnog nasilja nad djecom, posebno djevojčicama.

Sa samo 12 godina, u najmračnijim pukotinama moje uništene nevinosti, pojavila se iskra otpornosti: nisam htjela dopustiti da me ova opresija definira. Tako sam, pod utjecajem onoga što sam vidjela i doživjela, i odlučna da budem svjetionik pravde za djevojke koje se plaše zlostavljanja poput mene, odlučila postati odvjetnica.

Brzo naprijed u sadašnjost, ja sam zagovornik Visokog suda Kenije i posvetio sam svoju karijeru postizanju pravednijeg svijeta i okončanju rodno uvjetovanog nasilja nad djecom, u školama i izvan njih.

Kao voditeljica Afričke kampanje za Pokret hrabrih , radim zajedno s mnogim drugim hrabrim osobama koje su preživjele seksualno zlostavljanje u djetinjstvu na stvaranju novog, boljeg svijeta u kojem nijedno dijete ne doživljava ono što sam ja doživjela.

U Africi je rašireno rodno uvjetovano nasilje u školi. Zlostavljanje se događa u učionicama, na školskom terenu ili na putu do škole. Dok su djevojčice statistički ranjivije, pogođeni su i dječaci. Specifičnosti se razlikuju od zemlje do zemlje i regije do regije, ali rodno uvjetovano nasilje ograničava sposobnost djece da napreduju i ostvare svoj potencijal na ovaj ili onaj način u školama diljem kontinenta.

Moramo učiniti nešto da ih zaštitimo, i moramo učiniti nešto brzo.

Možete se pitati, s milijunima i milijunima djece koja su potencijalno pogođena, gdje uopće možemo početi rješavati tako veliki problem?

Dobra vijest je da već znamo što nam je činiti. Sve je više istraživanja i dokaza o najboljim praksama u zaustavljanju rodno uvjetovanog nasilja u školi. Znamo što radi.

Ovaj tjedan, na Women Deliver 2023. u Kigaliju, Ruanda, Safe to Learn Global Advocacy Taskforce, čiji je član Brave Movement, pokrenula je novi sažetak zagovaranja za mlade i preživjele o rodno uvjetovanom nasilju u školi.

Vođeni stajalištima, iskustvima i preporukama preživjelih i mladih aktivista, ovo je ono što mislimo da treba učiniti kako bismo zaštitili djecu u školama:

1- Vlade bi trebale formulirati i provoditi sveobuhvatne politike koje su usmjerene na rješavanje rodno uvjetovanog nasilja u školama, nedvosmisleno zabranjujući sve oblike nasilja, uznemiravanja i diskriminacije unutar obrazovnog okruženja. Ove politike moraju biti popraćene snažnim mehanizmima izvješćivanja i okvirima odgovornosti kako bi se osigurala njihova učinkovita provedba.

2- Učiteljima treba osigurati dostatno osposobljavanje o rodno osjetljivim i inkluzivnim metodologijama poučavanja, kao i smjernice o prevenciji, prepoznavanju i reagiranju na rodno uvjetovano nasilje u školi. Da bi učitelji postali aktivni sudionici u prevenciji i odgovoru na seksualno nasilje u školama, potrebno ih je naučiti da nisu samo odgajatelji, već i zaštitnici djece o kojima skrbe.

3- Svi bismo trebali raditi na podizanju svijesti o ovom široko rasprostranjenom problemu o kojem se rijetko govori. Sveobuhvatne kampanje podizanja svijesti igraju ključnu ulogu u njegovanju kulture poštovanja i promicanju ravnopravnosti spolova. To vodi ka poticanju sigurnih i inkluzivnih okruženja za učenje.

Sa svakim korakom koji se poduzima za provedbu ovih bitnih promjena, ovaj vrlo veliki problem postaje mrvicu manji. Sa svakim saveznikom i pristašom koji se pridruži našem pokretu , težina izazova postaje malo lakša.

Kako moje vlastite kćeri i sin dolaze u dob u kojoj sam se prvi put susrela sa svojim zlostavljačem, više sam motivirana nego ikada prije pružiti njima i svim njihovim vršnjacima okruženje za učenje u kojem se mogu osjećati sigurno. Nadam se da će im obrazovanje koje steknu otvoriti bezbroj mogućnosti, ali i dalje sam oprezan s opasnostima na koje bi mogli naići na tom putu.

Ne mora biti ovako. Trebat će vremena i zahtijevati podršku glumaca na najvišoj razini sve do temelja, ali možemo dobiti ovu borbu, ako svi radimo zajedno.

Djeca su naša budućnost i na svima nama je da ih čuvamo.

Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.