Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda ponovno će u ponedjeljak glasovati o obnovi dopuštenja UN-u za isporuku humanitarne pomoći sjeverozapadnoj Siriji s prijelaza na granici s Turskom.
UN je gotovo cijelo desetljeće koristio ovaj krhki prekogranični mehanizam za pristup civilima u dijelovima sjeverne Sirije koje drži oporba. Ali sada raste zabrinutost da će Rusija upotrijebiti svoj veto u Vijeću sigurnosti da to okonča.
Humanitarni radnici upozorili su da bi neuspjeh u obnavljanju mandata UN-a mogao predstavljati katastrofu za Sirijce na sjeverozapadu, gdje se 4,1 milijun ljudi još uvijek oslanja na humanitarnu pomoć kako bi preživjeli. UN isporučuje većinu ove pomoći preko jednog graničnog prijelaza poznatog kao Bab al-Hawa.
U otvorenom pismu Vijeću sigurnosti, skupina od 32 nevladine organizacije koje djeluju u Siriji opisala je Bab al-Hawa kao "najkritičniju opskrbnu liniju" za pružanje hrane, medicinske skrbi i skloništa.
U veljači su južnu Tursku i sjevernu Siriju pogodili snažni potresi, a Sirijci su čekali danima na pomoć koja im može spasiti život jer je UN naveo poteškoće u dolasku do Bab al-Hawe.
Vijeće sigurnosti je dugo podijeljeno oko Sirije. Većina članica podupire prekogranične operacije, uključujući Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države, stalne članice koje traže produljenje mandata sa šest mjeseci na godinu dana.
Posebna izaslanica Ujedinjenog Kraljevstva za Siriju, Ann Snow, rekla je da je potreban duži mandat kako bi se osigurala učinkovitost odgovora i izbjeglo "zaključavanje u beskonačan ciklus skupih kratkoročnih sporazuma i unaprijed pozicioniranih zaliha u slučaju naglog zatvaranja".
UN također podržava produljenje od 12 mjeseci, a David Carden, UN-ov zamjenik regionalnog humanitarnog koordinatora, rekao je: „Minimalno 12 mjeseci potrebno je za učinkovit program ranog oporavka, uključujući obnovu škola, zdravstvenih ustanova i domova oštećenih potresom .”
ruski opstrukcionizam
Međutim, Rusija – također stalna članica Vijeća s ovlastima veta na svaku rezoluciju – izražava sve veći skepticizam o ulozi UN-a u pružanju prekogranične pomoći.
Bliski saveznik sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, Rusija je tvrdila da se sva pomoć Siriji treba isporučivati preko Damaska i da je svaka prekogranična pomoć kršenje teritorijalnog suvereniteta Sirije.
Rusija i sirijski režim žele da se sva humanitarna pomoć namijenjena teritoriju pod kontrolom pobunjenika dostavlja "preko crte": preko prve crte sukoba u konvojima koje dogovore zaraćene strane.
Posljednjih godina Rusija je vršila pritisak na Vijeće da smanji isporuku prekogranične pomoći.
Prvotni mandat UN-a iz 2014. odobrio je pristup preko četiri granična prijelaza, koji se mogu obnavljati svake godine. Od 2020. Rusija je koristila prijetnju vetom kako bi to svela na jedan granični prijelaz s obnovom od šest mjeseci.
Namjere Moskve za ovomjesečno glasovanje nisu jasne, ali iako su diplomati oprezni u davanju bilo kakvih čvrstih predviđanja, neki su izrazili oprezni optimizam da bi trenutne okolnosti mogle ovaj put oklijevati Rusiji upotrijebiti svoj veto.
Prema analitičarima, najhitnije pitanje je želja Rusije da zadrži svoj radni odnos s Turskom, koja podupire sirijsku oporbu na sjeverozapadu Sirije.
"U konačnici, prekogranični mandat ima puno više veze s rusko-turskom dinamikom nego sa zapadnim političkim stajalištima", rekao je Charles Lister, viši suradnik na Institutu za Bliski istok. "Za Ankaru, potpuni kolaps sjeverozapadne Sirije kao rezultat prekida pomoći doživljava se kao egzistencijalna prijetnja, a za sada barem nema očite želje u Rusiji da izazove takvu krizu za Tursku."
Politiziranje humanitarne pomoći
Potresi u veljači razotkrili su krhkost prekograničnog mehanizma i povećali nadzor UN-ove humanitarne misije u Siriji.
UN je bio naširoko kritiziran jer nije uspio odmah reagirati na katastrofu, umjesto toga čekajući dopuštenje od al-Asadove vlade prije korištenja alternativnih graničnih prijelaza za pristup sjeverozapadu, što je odluka koju mnogi kažu koštala života.
UN se od tada ispričao zbog svog sporog odgovora, ali je odolio pozivima nevladinih organizacija i sirijskog civilnog društva da se više ne oslanjaju na dopuštenje al-Assada ili Vijeća sigurnosti za isporuku pomoći.
Za Raeda al-Saleha, čelnika Sirijske civilne obrane, uloga Vijeća sigurnosti stvara nepotreban rizik politizacije dostave humanitarne pomoći.
“Primarna odgovornost Vijeća sigurnosti je podupirati globalni mir i sigurnost, a ne ometati ili kontrolirati distribuciju pomoći koja spašava živote, posebno kada postoji pravni okvir koji Ujedinjenim narodima daje ovlasti za isporuku pomoći bez oslanjanja isključivo na odobrenje Vijeća sigurnosti”, rekao je al-Saleh.
Hisham Dirani, glavni izvršni direktor nevladine organizacije Violet Organisation, složio se, rekavši da bi se UN i međunarodni donatori trebali manje usredotočiti na politiku obnavljanja mandata, a više na pitanja kao što je smanjenje ovisnosti Sirijaca o hitnoj pomoći i osiguravanje "više angažmana sirijskih nevladinih organizacija u vodstvu i donošenju odluka i davanju više prostora samim Sirijcima da odluče koji su njihovi problemi i kakva rješenja traže”.
Ali to nisu prihvatili UN ili glavni humanitarni donatori. "Čini se da pritisak javnosti na tijela UN-a nije imao nikakvog učinka", rekao je Lister. “Na čudan način, čini se da su [potresi] stvorili novu stvarnost u kojoj se institucionalna pristranost UN-a prema vladama nacionalnih država nastavlja, ali više na otvorenom.”
Donatori i nevladine organizacije tiho su razvili opcije koje im omogućuju da u potpunosti zaobiđu UN i daju novac izravno nevladinim organizacijama koje djeluju u Siriji. Iako ove novonastale inicijative izbjegavaju potrebu za mandatom Vijeća sigurnosti, one ne mogu pružiti pomoć u istom opsegu kao sustav UN-a, kojem još uvijek nedostaju sredstva da bi zadovoljio opseg potreba.
"Hitno je potrebno više sredstava za humanitarni odgovor", rekao je Carden iz UN-a. "Ozbiljno smo zabrinuti da je plan humanitarnog odgovora za Siriju za 2023., koji zahtijeva 5,4 milijarde dolara, samo 12 posto financiran na polovici godine."