Radeći na sparnoj vrućini brazilske Amazone, Jose Diogo penje se na stablo i bere grozd crnih bobica: acai, trendi "superhrana" koja preoblikuje najveću svjetsku prašumu, na bolje i na gore.
Diogo, 41, koji živi u siromašnoj, udaljenoj zajednici koju su osnovali odbjegli robovi, svijet je daleko od redova luksuznih supermarketa u New Yorku ili Tokiju, gdje se bobice poput ovih prodaju u sorbetima, frapeima, sokovima, prašcima i pilulama, populariziranim poput Gwyneth Paltrow i Meghan Markle.
Ali on ima prvi pogled na promjene koje ludilo za acaijem donosi u brazilsku Amazonu.
Otkako je acai stekao međunarodnu slavu 2000-ih, hvaljen zbog svojih bogatih nutritivnih i antioksidativnih svojstava, pokrenuo je gospodarski procvat za tradicionalne poljoprivrednike u regiji Amazone i hvaljen je kao način da se unese "zeleni razvoj" u prašumu bez uništavanja to.
No stručnjaci kažu da to također prijeti bioraznolikosti Amazone, budući da polja s jednim usjevom acai palmi postaju sve češća.
Diogo, koji živi u selu Igarape Sao Joao, u sjevernoj državi Para, gradi sebi kuću od cigle zahvaljujući novcu koji je zaradio od acaija.
"Stvari nam postaju puno bolje svake sezone berbe", kaže stružući male bobice u veliku košaru.
On može napuniti 25 takvih košara za dobar dan, donoseći kući između 300 i 625 reisa (60 do 128 dolara), kaže.
Bobice se brodom dovoze u Belem, glavni grad države, gdje znojni radnici nose ogromne količine bobica na tržište kako bi se prodale što je prije moguće prije nego što se krhko voće pokvari.
'Acai-ifikacija' Amazone
Dugo ga jedu starosjedilačke skupine, acai je glavni kulinarski oslonac u sjeveroistočnom Brazilu, jede se s brašnom od manioke ili se koristi kao dodatak ribi i drugim jelima.
Njegova tamnoljubičasta pulpa postala je popularna diljem Brazila u posljednja dva desetljeća, često se pije kao sok ili se pravi zaslađeni sorbet i poslužuje s voćem i granolom.
Odatle je acai počeo osvajati obožavatelje diljem svijeta, od Sjedinjenih Država do Europe, Australije i Japana, gdje se može prodati od oko 5 dolara po zdjelici do više od 20 dolara za paket od 100 grama organskog acai praha.
Brazilski izvoz acaija i njegovih derivata porastao je sa 60 kg 1999. na više od 15 000 tona 2021.
Para, izvor 90 posto brazilskog acaija, proizveo je gotovo 1,4 milijuna tona u 2021., što je za državnu ekonomiju vrijedno više od milijardu dolara.
Ali studije pokazuju da širenje acai palmi u Amazoni uzrokuje gubitak bioraznolikosti u nekim regijama zamjenom drugih vrsta.
"Ostavite prirodu samoj sebi i dobit ćete 50 ili možda 100 biljaka acaija po hektaru", kaže biolog Madson Freitas iz istraživačkog instituta Museu Goeldi u Belemu.
"Kada prijeđete preko 200, gubite 60 posto raznolikosti drugih autohtonih vrsta."
Objavio je studiju o tom fenomenu koji naziva "acai-ification".
Gubitak drugih biljnih vrsta zauzvrat ima negativan učinak na acai, koji postaje manje produktivan zbog gubitka oprašivača kao što su pčele, mravi i ose, kaže on.
Duža sušna razdoblja u Amazoniji, koja bi mogla biti pogoršana klimatskim promjenama, također štete acaiju, koji ima tendenciju rasti na zemljištu koje je poplavljeno tijekom kišne sezone.
'Ekološka služba'
Freitas, kao i Diogo, dolazi iz "quilomba", zajednica koje su osnovali odbjegli robovi u Brazilu u 17. i 18. stoljeću.
Kaže da su potrebni stroži zakoni o očuvanju i nadzor radi borbe protiv uzgoja samo jedne kulture, kao i poticaji poljoprivrednicima za očuvanje prašume.
Salomao Santos, lokalni vođa u Igarape Sao Joao, priznaje da bi dominacija acaija mogla postati problem.
“Mi koji živimo u Amazoni znamo da ne možemo živjeti samo od jedne vrste”, kaže on.
Prisjeća se procvata i padova roba iz prošlosti, poput šećerne trske i gume.
On želi kompenzaciju za stanovnike Quilomba i druge koji čuvaju Amazonu, čije su stotine milijardi stabala koja apsorbiraju ugljik vitalni resurs protiv klimatskih promjena.
“Pružamo veliku ekološku uslugu svijetu”, kaže on.