U srijedu, republikanci bi trebali održati prvu debatu u predsjedničkoj utrci 2024., čime će započeti natjecanje kako bi se utvrdilo tko će biti stranački kandidat koji će se suprotstaviti predsjedniku Sjedinjenih Država Joeu Bidenu.
No rasprava se odvija punih 15 mjeseci prije nego što birači izađu na birališta u studenom 2024. A prvi službeni predizbor Republikanske stranke – predstranački izbori u Iowi – udaljen je pet mjeseci.
To se može činiti kao puno piste do pravog glasovanja, ali rana kampanja nije neuobičajena u SAD-u. Zapravo, sezona kampanje 2024. počela je pomalo sporo, a mnogi republikanski kandidati oklijevaju izazvati bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, konzervativnog teškaša sa snažnim sljedbenicima.
"Ova je godina doista dugo trajala", rekao je Robert Boatright, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Clark u Massachusettsu.
Unatoč tome, rasprava u srijedu naglašava ogroman značaj predškolske sezone, koja može donijeti ili uništiti izbornu sreću, prema Boatrightu.
“S raspravom u ovom trenutku u igri, kandidati zapravo ne vode kampanju za glasove. Oni stvarno vode kampanju kako bi stekli dojam da su značajni kandidati,” rekao je Boatright.
"Važno je da kandidati pokušaju pokazati medijima, republikanskim donatorima i drugim elitama da imaju ono što je potrebno da budu jedni od posljednja tri ili četiri kandidata."
Put do izbora
Rani početak sezone kampanje na mnogo je načina izravan proizvod modernih nastojanja da se demokratizira proces odabira kandidata za glavne političke stranke.
U prošlosti su čelnici stranaka birali svoje kandidate daleko od pogleda javnosti. Ali sadašnji sustav učvrstio se ranih 1970-ih kada su Demokratska stranka – i Republikanska stranka ubrzo nakon toga – odlučile učiniti niz državnih natjecanja odlučujućim faktorom.
Prema tom sustavu, kandidatima se dodjeljuju "delegati" na temelju njihovog učinka na državnim predizborima i predstranačkim izborima, događajima na kojima birači mogu izraziti svoju sklonost stranačkom kandidatu. Kandidat s najviše izaslanika na kraju predizbora imenuje se kandidatom na nacionalnoj konvenciji stranke, kojom započinje sezona općih izbora.
Uspjeh budućeg predsjednika Jimmyja Cartera iz 1976. pomogao je uspostaviti moderni naglasak na predškolskoj kampanji. Uzgajivač kikirikija i bivši guverner iz Georgije, Carter je bio mračni konj sve dok nije doživio neočekivani val na kokusima u Iowi, nakon brojnih posjeta državi.
Carterova pobjeda pokazala je kako čak i kandidat niskog profila može dobiti zamah i transformirati utrku kroz ranu kampanju, prema Johnu Aldrichu, profesoru političkih znanosti na Sveučilištu Duke u Sjevernoj Karolini.
“Jimmy Carter je smislio kako od nepoznatog kandidata postati istaknut pobjedom na predstranačkim izborima u Iowi”, rekao je za Al Jazeeru. “To ga je natjeralo da izroni kao ozbiljan natjecatelj i svi su rekli, 'Pa, ako je Carter to mogao, mogu i ja'.”
Ali dugoročne kampanje dolaze s pritiskom da se prikupe resursi i potpora mjesecima prije prvog glasovanja na formalnim predizborima.
Predstojeća republikanska debata, dodao je Aldrich, "u suštini je kvazi natjecanje u Iowi – ali ne za osvajanje srca i umova glasača". Umjesto toga, rekao je, radi se više o osvajanju "srca i umova ljudi koji će vam dati novac, koji će raditi za vas".
'Nevidljivi primarni'
Razdoblje predizborne kampanje postalo je poznato kao "nevidljivi predizbori", koji počinju nakon što kandidati objave svoju utrku i prije početka formalnog predizbora.
To je vrijeme "u kojem se kandidati međusobno natječu za podršku, podršku elita, novac i izbore", rekao je Boatright.
Kao rezultat toga, to je također razdoblje u kojem stranački dužnosnici i donatori imaju ogroman utjecaj na to koji će kandidati dobiti sredstva za izgradnju ekspanzivne infrastrukture potrebne za vođenje učinkovite predizborne kampanje.
Nakon Carterove pobjede, “obje su strane shvatile da, prema ovom novom sustavu, autsajderi mogu učinkovito doći niotkuda i osvojiti nominaciju te da je u njihovom interesu pokušati spriječiti da se to dogodi”, rekao je Boatright.
Dodao je da je postalo češće nego ne da kandidati s utjecajnom stranačkom potporom prije predizbora osvoje eventualnu nominaciju.
Ipak, potpora stranačkih dužnosnika i drugih osoba iz establišmenta može ići samo tako daleko, a bilo je slučajeva u kojima su "autsajderski" kandidati porasli do popularnosti među primarnim biračima.
To se dogodilo tijekom izbora 2016. kada je Trump pobijedio na predizborima i stranačkim izborima u nekim od država koje glasaju najranije, uključujući New Hampshire, Južnu Karolinu i Nevadu. Ti početni uspjesi izgradili su zamah koji je Trumpa proveo kroz ostale predizborne utrke.
Kako funkcionira primarno glasovanje?
Prema sadašnjem sustavu, svih 50 saveznih država, kao i američki teritoriji, održavaju predizbore ili klubove.
U državama s predizborima, glasa se na isti način kao i na drugim izborima.
Klubovi stranaka, s druge strane, uključuju mala privatna okupljanja – u crkvama, školama, knjižnicama ili privatnim domovima – gdje članovi stranke raspravljaju i na kraju se odvajaju u grupe na temelju kandidata koje podržavaju. Delegati se potom dodjeljuju kandidatima na temelju potpore koju su dobili.
Trenutačni predizbori započet će 15. siječnja, glasovanjem republikanaca u predizbornim izborima u Iowi, a završiti 8. lipnja, pri čemu će demokrati održati predizbore na Djevičanskim otocima.
Budući da predizbore organiziraju državna tijela i stranački dužnosnici, oni se razlikuju diljem zemlje.
Neke države održavaju otvorene predizbore u kojima svaki registrirani glasač, bez obzira na stranačku pripadnost, može glasovati na predizborima jedne od dvije glavne stranke.
Druge države održavaju zatvorene predizbore, koji ograničavaju sudjelovanje u stranačkim predizborima samo na registrirane članove te stranke.
Druge države koriste treći pristup: birači koji nisu povezani ni s jednom strankom mogu izabrati u kojoj stranci žele sudjelovati na predizborima.
Je li trenutna struktura dobra za američku demokraciju?
Na mnogo načina, duga sezona kampanje u SAD-u uglavnom je proizvod jasno definiranog izbornog ciklusa u zemlji.
To kandidatima može dati puno vremena za pripremu, dok javnosti daje "mnogo podataka" na temelju kojih može donijeti svoje odluke, prema Aldrichu sa Sveučilišta Duke.
Ali duljina "stvarno povećava potrebu za velikom nacionalnom organizacijskom podrškom, što sužava to potencijalno polje" kandidata, rekao je.
Povećani utjecaj “stranačkih elita” dodatno udaljava građane iz procesa imenovanja, dodao je Boatright sa Sveučilišta Clark.
"Na puno načina, američki sustav daje glasačima iluziju da su stvari demokratskije nego što jesu, da igraju veću ulogu nego što zapravo jesu", rekao je.