Dana 19. svibnja, čelnici najbogatijih nacija svijeta sastat će se na summitu G7 u Hirošimi, najvećem od dva grada razorena atomskim bombama 1945. Japanska vlada se nada da će, “pokazujući svijetu snagu oporavka Hirošime… Japan moći još jednom naglasiti dragocjenost mira”.
S krvavim sukobom u Etiopiji koji je upravo iza nas, ruskom invazijom koja još uvijek traje u Ukrajini i Sudanu na rubu građanskog rata, mir se rijetko činio tako krhkim. Ipak, diplomati i mirovni radnici u svijetu ne znaju da u vremenima sukoba i previranja podrška diplomaciji i rješavanju sukoba blijedi.
Doduše, ratovi su skupi i oni koji ih vode često opravdavaju kao najbolji način za postizanje trajnog mira. Obećavaju da će “teroristi” biti poraženi, “domovine” će biti stvorene, ponovno stečene ili obranjene i to će biti to. Ali, naravno, nikad nije.
Kao što vidimo u Ukrajini, sukob uzrokuje trajno razaranje zgrada, zajednica, tijela i umova. Okončanje nasilja nekom vrstom predaje, ili vjerojatnije, mukotrpnim pregovorima o mirovnom sporazumu, početak je, a ne kraj dugog, intenzivnog i restorativnog procesa izgradnje funkcionalnog, kohezivnog društva i rješavanja problema koji su doveli do rata u prvo mjesto. Sprječavanje sukoba zahtijeva istu razinu ulaganja.
Ipak, usprkos globalnom miroljubivosti u opadanju 10 od proteklih 14 godina ( PDF ), institucionalno financiranje izgradnje mira je u padu u mnogim zemljama. Nedavni brifing Saferworlda i Mercy Corpsa pokazuje da je potrošnja UK-a na civilnu izgradnju mira, prevenciju i rješavanje sukoba pala za 300 milijuna dolara između 2016. i 2021.
Ranije ove godine, švedska vlada, koja osigurava značajna temeljna sredstva mnogim organizacijama za izgradnju mira, najavila je smanjenje svoje strategije za održivi mir za 40 posto unatoč rastu gospodarstva zemlje od 2,4 posto u 2022.
Ali kamo ide sav taj novac? Tamo gdje se ne preusmjerava za smještaj izbjeglica unutar zemalja donatora, velik dio tog novca ide u proračune za obranu, koji su 2022. dosegnuli najvišu razinu ikad, a očekuje se da će i dalje rasti čak i u realnim vrijednostima.
U ožujku je Ujedinjeno Kraljevstvo najavilo povećanje potrošnje za obranu od 13,7 milijardi dolara u sljedećih pet godina. Potrošnja za obranu u srednjoj i zapadnoj Europi porasla je na razine neviđene od Hladnog rata. Švedska, nakon što je već povećala svoju obrambenu potrošnju za 17 posto na 8,7 milijardi dolara u 2023., planira trošiti čak 13,4 milijarde dolara godišnje do 2028., a Japan se obvezao udvostručiti svoje vojne izdatke do cilja NATO-a od 2 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Ove promjene u potrošnji odražavaju promjenu u političkoj računici među zemljama koje su prethodnih godina bile najveći zagovornici i financijeri programa izgradnje mira i prevencije sukoba.
Velik dio toga proizlazi iz rastuće zabrinutosti zbog stvarnih i percipiranih prijetnji koje bi Rusija i Kina mogle predstavljati globalnoj sigurnosti. Invazija na Ukrajinu bila je šok za globalni sustav. Mnoge zapadne zemlje uvele su teške ekonomske sankcije Rusiji. U međuvremenu, kineski vojni manevri oko Tajvana i Južnog kineskog mora pobudili su strah od nasilnog sukoba.
Te geopolitičke sigurnosne brige ne mogu se precijeniti. Ipak, niti bi trebali definirati kako svijet razumije svaki drugi sukob ili krizu ili odvratiti pozornost od drugih hitnih globalnih prioriteta poput prevencije sukoba, rodne ravnopravnosti ili klimatskih promjena. Kada se ova veća pitanja promatraju isključivo kroz geopolitičku leću, vlade posežu za vojnim i sigurnosnim alatima, koji imaju ograničenu primjenu i prečesto imaju kontraproduktivne učinke.
Stanovništvo koje živi usred sukoba snosi najveći teret njegovog utjecaja, ali također drži ključeve budućeg mira. Pojedinci, grupe, mreže i zajednice svakodnevno pomažu u deeskalaciji i sprječavanju sukoba u mjestima kao što su Srednjoafrička Republika, Filipini i Južni Kavkaz. Smanjenje oskudnih resursa koji su im na raspolaganju i onima koji ih podupiru je kratkovidno i nepromišljeno.
Jednostavno ne možemo dopustiti da se to dogodi.
Godine 2019. Svjetski ekonomski forum procijenio je da su nasilni sukobi koštali svijet 14,4 trilijuna dolara, pri čemu je 10 posto globalnog BDP-a potrošeno na izazivanje i zatim popravljanje prouzročene štete. Velik dio troškova otpada na vojne izdatke, koji su prvi put prošle godine premašili 2 trilijuna dolara. Istodobno, Svjetska banka procjenjuje da nasilni sukobi uzrokuju 80 posto svih humanitarnih potreba.
Sprječavanje sukoba i izgradnja mira u usporedbi s tim je jeftino, iako je to teško predvidljiv ili lak posao. Kako sastanci G7 počinju u Hirošimi, čelnici moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi osigurali da ovo novo doba geopolitike također ne postane doba zapamćeno prvenstveno po nasilju.
Prije svega, moraju učiniti mir političkim prioritetom za svoje vlade i na globalnoj sceni. To znači ispravno ulaganje u globalni arsenal za izgradnju mira. Broj i vještine stručnjaka za sukobe u veleposlanstvima i glavnim gradovima treba pojačati kako bi se osiguralo da dugoročna partnerstva za izgradnju mira s lokalnim i međunarodnim civilnim društvom mogu dati trajne i odlučujuće učinke za pogođene zajednice. Ipak, također zahtijeva da vlade rade zajedno kako bi podržale i oblikovale ambicioznu, objedinjujuću "Novu agendu za mir" u Ujedinjenim narodima.
Drugo, u pripremama za COP28 u studenom, zemlje G7 moraju osigurati da globalni odgovor na klimatske promjene bude iskorišten na način koji pomaže ublažiti, a ne potaknuti nasilne sukobe. Klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti usko su povezani sa sukobima, a također i rodnim nejednakostima. Ipak, odgovori na to, koji su često iz nužnosti radikalni, mogu iskorijeniti i transformirati gospodarstva, mjesta i društva na načine koji mogu potaknuti napetosti i ponovno otvoriti stare rane i podjele.
Ali što je najvažnije, političari diljem G7 moraju se zalagati za izgradnju mira i ulaganje u međunarodni razvoj među svojim biračkim jedinicama. Britanski ministar za razvoj tvrdio je prošli tjedan da se političari ne bi "petljali" s financiranjem pomoći ako to podržava 70 posto javnosti. Ipak, u istraživanju koje je proveo Conciliation Resources 2017., 71 posto uzorka složilo se da "izgradnja mira igra ključnu ulogu" u okončanju nasilnih sukoba. Taj se obrazac mišljenja odražava u anketama u drugim zemljama: 74 posto u SAD-u, 77 posto u Japanu i 82 posto u Njemačkoj.
Izgradnja mira zahtijeva podršku javnosti i djeluje kada joj se pruži strpljiva podrška i pažnja. Vidjeli smo to u Kolumbiji, Filipinima, Južnoafričkoj Republici i Sjevernoj Irskoj, koja ove godine slavi 25 godina Velikog petka/Sporazuma iz Belfasta.
U vrijeme rata, krajnje je vrijeme da mir shvatimo ozbiljnije.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.