Renk, Južni Sudan – Pod improviziranim šatorom, Nyaluak* ljulja svog dječaka, rođenog prije samo nekoliko minuta, koji spokojno gleda u oči svoje majke nesvjestan okoline. Ona i novorođenče su tihi – i sretni.
Tanke strane šatora ne mogu zaustaviti neutješno zapomaganje nekih majki udaljenih samo nekoliko metara, koje oplakuju smrt petomjesečne bebe, čije tijelo beživotno leži kraj njihovih nogu, umotano u smeđu tkaninu na blatnom tlu.
Suprotstavljanje radosti i traume ne može biti jasnije u tranzitnom centru Renk, 40 km (25 milja) južno od granice sa Sudanom, gdje lokalno osoblje kaže da jedno dijete umre gotovo svaki dan, i gdje su život i smrt postali umorni suputnici ljudi bježe od nasilja između suparničkih gospodara rata koje je počelo u glavnom gradu Sudana, Kartumu.
Više od 100.000 ljudi pobjeglo je iz Sudana u susjedni Južni Sudan od izbijanja sukoba 15. travnja, prema podacima UN-a. Gotovo 60.000 njih prošlo je kroz Renk, pogranični grad koji je obično suh dok ga godišnje kiše ne poplave, kao što se sada događa.
Tranzitni centar Renk, smješten u napuštenim zgradama starog sveučilišta, izvorno je dizajniran za 2000 ljudi. Ali kako prijevoz iz Renka postaje sve teži s početkom kiše, sada je prepun više od 11.000 ljudi koji se snalaze najbolje što mogu u blatu.
Kako se kišna sezona približava, donosi više opasnosti. U Jodi, graničnom prijelazu prije Renka, otvorena je klinika za one koji prelaze granicu. Jedan službenik logora rekao je: “Svakog dana umiru djeca”, a zatim dodao: “Jučer je također umrlo dvogodišnje dijete. Prekjučer je umrlo šestomjesečno dijete. Dan prije toga također je umrlo dijete.”
“Svaki dan, svi ljudi, umiru jer nema zdravstvenih ustanova. Dakle, dolazi bolest.”
I vladine vlasti i humanitarne organizacije oklijevale su uspostaviti stalni kamp. Cilj im je preseliti što više ljudi dalje u Južni Sudan, gdje postoje bolje prometne veze i značajnija infrastruktura za suočavanje s priljevom.
Od Renka, oni koji si to mogu priuštiti, idu autobusima, kamionima ili brodovima južnije do Malakala, gdje je UN-ova lokacija Zaštite civila (POC) već opasno pretrpana i radi s dvostrukim kapacitetom s 41.000 ljudi.
Agencije UN-a također autobusima odvoze mnoge sudanske izbjeglice iz Renka na istok do 10 godina starog kampa Maban Dorro, gdje je napravljen novi dio uz 160.000 sudanskih izbjeglica koje su već u kampu.
Svjedočanstvo o opasnostima ovdje su redovi jarko bijelih šatora koje je postavila Agencija UN-a za izbjeglice, a koji se lako vide iz Renk centra. Većina je prazna jer ljudi u centru kažu da su previše uplašeni da se presele onamo jer su oružane pljačke uobičajene, poplave predstavljaju ozbiljnu prijetnju i ima puno smrtonosnih zmija.
Faniel, koji je pobjegao iz Khartouma i već mjesec dana živi pod otvorenim betonskim skloništem u centru Renk, kaže da će mjesto biti poplavljeno za dva mjeseca.
“Uzimaju nam torbe, novac… imaju oružje, mi nemamo ništa”, kaže Faniel. "Ovo je baš kao Khartoum… iz rata u rat."
* Ime promijenjeno radi zaštite pojedinca.