Dok strani diplomati evakuiraju Sudan usred žestokih borbi, milijuni civila ostaju iza sebe kako bi preživjeli najbolje što mogu, ostavljajući mnoge frustrirane onim što vide kao oružani sukob između generala koje je prethodno podupirao Zapad.
Sudanski analitičari i aktivisti koji su razgovarali s Al Jazeerom okrivili su zapadne dužnosnike za ohrabrivanje i legitimiziranje paravojnih Snaga za brzu potporu, koje je vodio Mohamed Hamdan “Hemedti” Dagalo, i vojske pod Abdelom Fattahom al-Burhanom, dvojice ljudi upletenih u smrtonosni oružani sukob od 15. travnja.
“Mislim da je bilo dosta držanja za ruke i popuštanja tim generalima jer su SAD vjerovale da od njih mogu stvoriti reformatore”, rekao je sudanski stručnjak Kholood Khair, osnivač Confluence Advisoryja.
Prema Međunarodnoj kriznoj skupini, katalizator oružane borbe koja je terorizirala Sudan bio je okvirni sporazum koji je osmislio Zapad i koji je potpisan 5. prosinca, navodno kako bi se obnovila civilna uprava nakon što su RSF i vojska prekinuli slabu tranziciju zemlje u demokraciju s državni udar u listopadu 2021.
Okvirni sporazum je pokrenuo niz političkih pregovora između vojske, RSF-a i koalicije političkih stranaka poznatih kao Snage za slobodu i promjene – Središnje zapovjedništvo (FFC-CC).
Jedno od najosjetljivijih pitanja koje je trebalo razraditi bila je reforma sigurnosnog sektora i spor oko integracije RSF-a u vojsku – i uzak vremenski okvir koji su im zapadne zemlje dale da to riješe – eskalirali su napetosti između suparnika.
Vojska je htjela apsorbirati RSF za dvije godine, dok je RSF želio ostati autonomna snaga sa svojim zapovjedništvom još jedno desetljeće. Obojica su se bojali gubitka moći i važnosti za one druge u novom političkom okruženju.
Ipak, zapadni dužnosnici vršili su pritisak na obje sile da potpišu sporazum.
Stav Zapada bio je da sigurnosne elite trebaju biti dio demokratske tranzicije i da će biti potaknute da podrže tranziciju za Sudan kako bi pristupio milijunima dolara vrijednoj razvojnoj pomoći i milijardama u otpisu duga.
Pretpostavka je bila da će RSF i vojska dati prednost stabilnosti Sudana, a ne samo vlastitoj moći.
Na osobnoj razini, prema jednom zapadnom diplomatu, mnogi od onih koji su nadgledali pregovore željeli su uspjeh na koji bi mogli ukazati.
“Mnogi su diplomati vrlo orijentirani na rezultate i žele nešto opipljivo. Naravno, [politički] dogovor je opipljiv,” rekao je diplomat, koji nije ovlašten razgovarati s novinarima, za Al Jazeeru nekoliko tjedana prije objave Okvirnog sporazuma. "Možda bi dogovor trajao šest mjeseci – a onda kada ti diplomati odu – mogu napisati u životopis da su bili ključni u sklapanju posla u Sudanu."
"Mislim da ako međunarodna zajednica – posebno Amerikanci – ne procijeni kako su nas njihovi doprinosi doveli do ovoga gdje jesmo, onda postoji ozbiljan problem", rekao je Khair.
'Partner za migraciju'
“UN, Europska unija, SAD i sve zapadne zemlje su razlog zašto je trenutno u ratu između vojske i RSF-a,” rekla je Amira Osman, aktivistica zarobljena u glavnom gradu Sudana, Khartoumu.
Daleko prije sadašnje krize, zapadne su zemlje počele sklapati dogovore sa sudanskim sigurnosnim elitama pod zastavom obuzdavanja migracija.
EU je 2017. pokrenuo Kartumski proces – partnerstvo između Bruxellesa i vlada na Rogu Afrike, s ciljem zaustavljanja priljeva izbjeglica i migranata u Libiju.
Isplatila je milijune dolara vladi autoritarnog bivšeg vođe Omara al-Bashira, čak i dok ga je Međunarodni kazneni sud optuživao za počinjenje zločina protiv čovječnosti i genocida u Darfuru.
Iskorištavajući europske strahove od Afrikanaca na svom pragu, al-Bashir je osnažio RSF – koji je prvo osnovan za slamanje pobuna i otpor njegovom režimu – odredivši tu skupinu kao graničare zemlje.
“Svi znamo da je RSF samo preuzeo migracijske rute od krijumčara”, rekao je Ahmad Mahmoud, sudanski redatelj dokumentarnih filmova koji je istraživao posljedice Kartumskog procesa.
To je pozicioniralo skupinu, koja je proizašla iz arapskih plemenskih milicija koje su počinile masakre uz podršku države u Darfuru između 2003. i 2009., da u džep stavi dio od 40 milijuna dolara koje je EU dao "organima za provođenje zakona" i pravosuđu kako bi potaknuo sposobnost Sudana da obuzda migraciju.
“S jedne strane, dobili su legitimitet od Europe. S druge strane, nudili su iste usluge kao i krijumčari”, rekao je Mahmoud.
Rekao je da je partnerstvo al-Bashir-EU također pomoglo Hemedtijevoj strategiji odnosa s javnošću, budući da je često zagovarao ulogu RSF-a u suzbijanju migracija.
Ali RSF – zajedno s vojskom – sada je odgovoran za stvaranje nove izbjegličke krize iz Sudana. Deseci tisuća ljudi već su nagomilani na egipatskoj granici, dok su mnogi drugi krenuli na istok kako bi pokušali brodom prijeći u Saudijsku Arabiju ili Džibuti.
Čad je također primio do 20.000 izbjeglica, prema agenciji Ujedinjenih naroda za izbjeglice.
“RSF je dobio ovu razinu moći jer ih je prvo legitimizirala i financirala EU. To nije nešto što Hemedti skriva. Stalno se hvali time”, rekao je Mahmoud.
Propuštena prilika?
U Khartoumu su se u nekim područjima rasplamsale borbe nakon što su zapadne zemlje osigurale vlastite dužnosnike i diplomate. Daljnja eskalacija nasilja, u kojem je poginulo gotovo 500 ljudi, mogla bi pogoršati već rastuću humanitarnu krizu, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
Više tisuća ljudi teško je ozlijeđeno od granatiranja, pucnjave i bombi, dok se bolnice svakodnevno zatvaraju jer im ponestaje zaliha, a međunarodne humanitarne agencije ne mogu pomoći .
Hamid Murtada, sudanski analitičar i član temeljnog prodemokratskog pokreta, rekao je za Al Jazeeru kako vjeruje da Zapad ignorira priliku da humanitarnim potrebama da prioritet dok evakuira vlastite diplomate.
Uz 72-satno primirje koje je već klimavo , Murtada je rekao da bi međunarodni akteri trebali organizirati sigurne prolaze do i iz bolnica ili natjerati neke banke da rade kako bi ljudi mogli pristupiti svom novcu.
“Očito je da su strane vlade uspjele natjerati i vojsku i RSF da prestanu s borbama u dobroj mjeri kako bi evakuirali diplomate, što dokazuje da imaju utjecaj na njih i da mogu kapitalizirati [prekid vatre]. Ali čini se da su fokusirani na sigurne prolaze za diplomate”, rekao je Hamid.
Mnogi međunarodni napori za pružanje pomoći i dalje su obustavljeni nakon što su četiri humanitarna radnika ubijena prošli tjedan u neselektivnom nasilju.
Unatoč veličini potrebe, čini se da ponovno pokretanje pomoći nije onoliko visok prioritet koliko bi trebalo biti, kaže direktor jedne međunarodne humanitarne organizacije koji je želio ostati anoniman kako ne bi ugrozio svoj odnos s donatorima.
“Ne razumijemo zašto se humanitarne agencije gotovo u potpunosti smanjuju ili odlaze kada postoje dostupna područja zemlje koja se čine dovoljno sigurnima da ih se locira… također ne razumijemo zašto je jedini fokus na kriznom upravljanju u vezi s evakuacijom , a ne neka paralelna inicijativa za razmišljanje o povećanju hitnog odgovora”, rekao je.
“Raspoloženje u mnogim prijestolnicama i ministarstvima vanjskih poslova općenito [je [bilo] da se izbjegne još jedna situacija u Kabulu ili Bengaziju”, dodao je, govoreći o smrti zapadnog osoblja u obje zemlje.
Bijeg zapadnih diplomata – i nedostatak hitne pomoći – uznemirio je mnoge Sudance, kako kod kuće tako i u inozemstvu.
Ola Idriss, 24-godišnjak iz Toronta u Kanadi, koji još uvijek ima mnoge rođake zarobljene u Sudanu, izrazio je ljutnju prema zapadnim dužnosnicima koji nisu podržali popularne pozive za potpunom civilnom vladavinom, već su inzistirali na tome da sigurnosne elite moraju biti dio obnovljene demokratske tranzicije nakon državnog udara.
U autorskom tekstu za The Washington Post, bivši američki izaslanik za Afriku Jeffrey Feltman se složio. Rekao je da su Sjedinjene Države umirile generale umjesto da ih smatraju odgovornima za sabotiranje popularnih poziva na demokraciju.
“Sudanski civili su to vidjeli dugo vremena i bili su ignorirani”, rekao je Idriss. “Ali kad je situacija postala previše teška, ljudi koji [nam] nisu vjerovali bili su prvi spašeni.”