“Ovaj put smo pobijedili Big Pharma”, tvitao je predsjednik Sjedinjenih Država Joe Biden, nakon što je svojoj vladi konačno dao ovlast da pregovara o cijeni 10 lijekova na recept, uključujući lijekove koji se koriste za liječenje dijabetesa, raka krvi i bolesti bubrega.
Kroz ove pregovore, očekuje se da će milijuni Amerikanaca uštedjeti malo bogatstvo, budući da cijene lijekova koji se dobivaju kroz vladin nacionalni program osiguranja padaju. Farmaceutski divovi su bijesni. Desetljećima su mogli Amerikancima naplaćivati javno osiguranje koliko god tržište podnijelo za njihove proizvode. Big Pharma, kako su ti divovi poznati po svojim klevetnicima, sada je pokrenula više pravnih postupaka kako bi zaštitila svoju monopolsku moć.
Prema europskim standardima, Bidenovi postupci su umjereni. Većina zemalja pregovara o cijeni lijekova koje kupuju javni zdravstveni sustavi. Iako su cijene lijekova još uvijek visoke diljem Europe, što predstavlja veliki pritisak na preopterećene zdravstvene sustave, one su samo djelić cijene koju plaćaju Amerikanci. Ono što čini Bidenovu akciju toliko značajnom je upravo to što je do sada Big Pharma uvijek imala prednost u SAD-u, koristeći svoju moć da izvuče profit koji god hoće od američke javnosti. Unatoč nepopularnosti industrije, samo bi se rijetki hrabri političari suprotstavili tome.
Što se promijenilo? Prvo, teško je precijeniti utjecaj takozvane "opioidne krize" na američko društvo. Stotine tisuća Amerikanaca umrlo je od predoziranja opioidima . Pravi je skandal to što je ovoj epidemiji najviše pridonijela farmaceutska tvrtka Purdue Pharma, koja je godinama gurala pacijentima opioid pod nazivom OxyContin. Lijek je toliko jak i stvara ovisnost da se ne bi trebao prepisivati ni za što osim za najozbiljnije bolove na kraju života. Ali Purdue je potrošio bogatstvo nagovarajući liječnike da prepišu lijek čak i za umjerenu bol, pretvarajući se da su male šanse da se navuče. Razine ovisnosti i smrti koje su uslijedile uništile su čitave gradove, kao što se može vidjeti u nedavnoj dramatizaciji Netflixa, Painkiller.
Tako je opioidna kriza stvorila masovno neprijateljstvo prema farmaceutskoj industriji. No događa se i nešto dublje, spoznaja da te korporacije, za koje pretpostavljamo da izmišljaju lijekove budućnosti koji spašavaju živote, zapravo ozbiljno ne uspijevaju u tom zadatku.
Veliki trenutak buđenja bila je pandemija COVID-19. Uoči pandemije, Big Pharma nije bila zainteresirana za istraživanje patogena koji bi mogli izazvati veliku epidemiju, ili čak za istraživanje cjepiva. Oni jednostavno nisu predstavljali jackpot kakav bi, recimo, mogao proizvesti novi lijek protiv raka.
Istraživanja koja su rađena na koronavirusima provedena su javnim novcem. Nakon što je izbila pandemija, to javno financiranje se višestruko povećalo: Big Pharma je dobila milijarde dolara da nam što prije donese cjepiva. Ali onda je intelektualno vlasništvo privatizirano. Big Pharma je posjedovala cjepiva stvorena javnim novcem i morala je odlučiti tko ih je proizveo, po kojoj cijeni i tko će ih kupiti. Korporacijski rukovoditelji, zaposleni kako bi maksimizirali svoje dioničarske povrate, bili su zaduženi za to tko živi, a tko umire.
Bidenova administracija bila je užasnuta kada je Modernino cjepivo – koje je gotovo u cijelosti plaćeno iz javnog novca – pretvorilo Moderninog CEO-a u multimilijardera, dok je američka vlada naizgled imala malo ovlasti da znanje i iskustvo o cjepivu podijeli i proizvodi šire. Činilo se da je Moderna više zainteresirana za pravnu akciju kako bi ojačala svoju kontrolu nad ovom tehnologijom – čak je išla tako daleko da je odbila priznati tri vladina znanstvenika kao suizumitelja na nekim od svojih patenata.
Pfizerovo cjepivo je uključivalo neka privatna sredstva, ali je još uvijek napravljeno s golemim svotama javnog novca. Zamislite užas američke administracije kada je Pfizer pokušao vladi naplatiti nevjerojatnih 100 dolara po dozi – na cjepivu čija je proizvodnja koštala između 0,95 i 4 dolara. Jedan bivši dužnosnik optužio ih je za " ratno profiterstvo ", dok se drugi požalio: "To čak nije ni njihovo cjepivo."
COVID-19 nije bio jednokratan slučaj. Gotovo svi lijekovi dobivaju znatna javna sredstva. U međuvremenu, ljudi za koje mislimo da stvaraju lijekove – Big Pharma – zapravo izmišljaju vrlo malo novih lijekova. Umjesto toga, te se korporacije ponašaju kao hedge fondovi – kupuju monopolna prava na proizvodnju lijekova koje su drugi napravili. Zatim agresivno istiskuju sve što mogu iz tog intelektualnog vlasništva – čak i ako to znači da velika većina čovječanstva nema pristup lijekovima.
Pogledajte samo lijek poznat kao Humira, lijek za bolesti poput Crohnove bolesti i reumatoidnog artritisa. Tehnologija iza Humire stvorena je na Sveučilištu Cambridge, a sam lijek osmislila je spin-off tvrtka. U nekom trenutku 2000-ih, AbbVie je zapravo kupio tvrtku i prava na Humiru. Potrošili su nešto novca na lijek, ali, prema odboru američkog Kongresa, velik dio tog novca bio je "posvećen proširenju tržišnog monopola tvrtke". Zatim su podigli cijenu za 470 posto od početne cijene. U SAD-u Humira košta oko 77.000 dolara za godišnju zalihu. Čak iu Europi cijena znači da je lijek, tamo gdje je dostupan, često racioniran.
Nepovjerenje koje je izazvalo ovakvo ponašanje nipošto nije ograničeno na Bidenovu administraciju. Dizanje cijena inzulina u SAD-u prisiljava jednog od četiri dijabetičara u SAD-u da omjeruje svoje lijekove. Kako bi prevladali problem, Kalifornija, Michigan i Maine počeli su tražiti javnu proizvodnju , pri čemu je Kalifornija izdvojila 100 milijuna dolara za proizvodnju inzulina putem javnog poduzeća po cijeni koja je blizu koštanja, dostupnog svima.
Dok Big Pharma potkrada Amerikance i razbija zdravstvene sustave diljem Europe, također ne uspijeva osigurati lijekove koji su ljudima diljem svijeta najpotrebniji. Potraga za zlatnim rudnicima lijekova znači da istraživanje bolesti od kojih boluju manje bogati ljudi u manje bogatim zemljama odlazi u drugi plan. Isto vrijedi i za istraživanje potencijalno katastrofalnih epidemija ili antibiotika nove generacije. Iako će otpornost na antibiotike vjerojatno dovesti do desetaka milijuna smrtnih slučajeva godišnje u nadolazećim desetljećima, to jednostavno nije dovoljno isplativo za korporacije koje su navikle ostvarivati vrtoglave povrate.
Bidenova nedavna akcija protiv Big Pharme znak je da se stvari možda počinju mijenjati. Ali morat će ići mnogo dalje ako želimo izgraditi model medicine koji ostvaruje pravo na zdravstvenu skrb svih u svijetu. U cijelom svijetu vlade moraju poduprijeti medicinska istraživanja i razvoj, izgraditi javnu proizvodnu infrastrukturu i osigurati da proizvedeni know-how bude otvoreno znanje, potičući dijeljenje i suradnju. Lijekovi koji su nam potrebni previše su važni da bismo ih tretirali kao financijsku imovinu. Vrijeme je za promjene.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.