Usred političkih previranja, britanska vlada poručuje građanima zemlje da želi "zaustaviti brodove" – to jest, žele zaustaviti ljude koji ulaze u zemlju neformalnim putem.
U međuvremenu, s druge strane mora u Irskoj, zemlja koja je uspjela izbjeći bilo kakvu značajnu prisutnost krajnje desnice tijekom 20. stoljeća, sada doživljava rastuće raspoloženje protiv izbjeglica.
Dok obilježavamo Svjetski dan izbjeglica, to nažalost više nisu iznimke. Naša nevladina organizacija, Action For Humanity, radi u nekim od zemalja koje primaju najveće izbjeglice na svijetu – i one također svjedoče pogoršanju retorike protiv izbjeglica, s opasnim implikacijama.
U Libanonu, zemlji koja ima najveći broj izbjeglica po glavi stanovnika, napetosti rastu, kao i nasilje protiv izbjeglica. Rezultat: takozvane'dobrovoljne' repatrijacije . Nedavno je premijer Bangladeša rekao da se zemlja više ne može nositi s Rohingya izbjeglicama koje su pobjegle od progona iz susjednog Mjanmara, u najveći svjetski izbjeglički kamp u Cox's Bazaru.
Sve u svemu, izbjeglice se nikada nisu osjećale nepoželjnije diljem svijeta. Bilo da je to zbog krize troškova života, porasta populizma ili bezbroj drugih čimbenika, društva postaju sve više neprijateljski raspoložena prema onima kojima je potrebna pomoć.
Vremena su teška, ali za izbjeglice – vremena su teža. Moramo biti bolji.
Godine 2011. milijuni Sirijaca nisu mogli predvidjeti da će postati izbjeglice. Sada su 5,5 milijuna izbjeglice, a 6,5 milijuna raseljeno unutar Sirije. U 2020. nitko od nas nije mogao predvidjeti da ćemo svi doživjeti humanitarnu krizu pod krinkom globalne pandemije. Ali jesmo.
Katastrofa nas sve može zadesiti u bilo kojem trenutku i možda ćemo morati krenuti kako bismo joj pobjegli. Kad biste bježali spašavajući svoj život, biste li htjeli da vam kažu da za vas nema mjesta? Biste li željeli da vam kažu da niste dobrodošli?
S obzirom na broj zemalja koje sada primaju ukrajinske izbjeglice i kako će sve veći broj sukoba i raseljavanja zbog klimatskih događaja stvoriti sve više i više izbjegličkih kriza, vrijeme je da se izvuku lekcije.
Realnost je takva da kada dođe do izbjegličke krize fokus međunarodne zajednice pada na one kojima je pomoć najpotrebnija – raseljene osobe. Ipak, osiromašene zajednice domaćini u zemljama poput Libanona ili Bangladeša često se ignoriraju, što dovodi do gomilanja napetosti.
Odgovori pomoći za podršku brojnim izbjeglicama i raseljenim populacijama također moraju koristiti zajednicama domaćinima. Škole koje će dobiti više djece trebaju više ulaganja kako bi se nosile s rastućom veličinom razreda. Vlasnici tvrtki koji će se suočiti s većom konkurencijom trebaju dobiti financijsku potporu kako ne bi izgubili sredstva za život. Rast cijena i najamnina treba kontrolirati.
Moramo imati više razumijevanja za nevolje izbjeglica. U isto vrijeme, moramo razumjeti zašto su mnoge zajednice domaćini ljute – i postaju sve ljutije. Samo slušajući te brige možemo ih riješiti.
Ako želimo da sirijske izbjeglice budu dobrodošlije u Libanon, koji i sam prolazi kroz gospodarsku krizu, moramo pomoći libanonskim građanima kojima je potrebna podrška, kao i izbjeglicama. Ako želimo da Bangladeš nastavi primati Rohingya izbjeglice, moramo se pozabaviti tamošnjim siromaštvom. I druge zemlje trebaju dati svoj doprinos da prihvate više izbjeglica i riješe svaki bijes s kojim bi se mogle suočiti njihove zajednice.
Ovog Svjetskog dana izbjeglica ne trebamo pomoći samo onima koji trebaju dom, već i onima koji ga nude – pristup s više razumijevanja dovest će do svijeta koji će biti gostoljubiviji.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.