Dvije značajne izjave objavljene u posljednja dva mjeseca zazvonile su na uzbunu o stanju medicinske skrbi u pritvorskom centru Guantánamo Bay. U ožujku je Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda objavilo pismo sedam stručnjaka UN-a koji kritiziraju neadekvatnu medicinsku skrb koja se pruža pritvorenicima, ističući "sustavne nedostatke u medicinskoj stručnosti, opremi, liječenju i smještaju".
Zatim, u travnju, u prekidu s tradicionalnim protokolom, Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) ponovio je zabrinutost stručnjaka UN-a i pozvao Sjedinjene Države da “pronađu odgovarajuća i održiva rješenja… kao prioritet”.
MKCK vrlo rijetko javno komentira uvjete pritvora. Kao neovisna i neutralna humanitarna organizacija, privatno komunicira s vladama o problemima.
Stoga, objavljivanje ove dvije izjave signalizira da je kriza medicinske skrbi u Guantánamu dosegla točku u kojoj se više ne može ignorirati, a najgori mogući ishodi – uključujući smrt zatvorenika – možda su na pomolu. Davno je došlo vrijeme za ozbiljnu korekciju kursa.
Godinama su neovisni medicinski stručnjaci, bivše vojno osoblje i skupine za ljudska prava (uključujući moju organizaciju, Centar za žrtve mučenja) dokumentirali i izražavali zabrinutost zbog nedostataka u medicinskoj skrbi u Guantánamu.
Na primjer, povijest bolesti zatočenika isključuje informacije o njihovim traumama i mučenjima ili ostaje klasificirana. Neki bivši medicinski radnici rekli su da su dobili upute da ne postavljaju pitanja o mučenjima zatočenika. Njihov neuspjeh da to učine, i da dokumentiraju bilo kakvu povijest traume, krši odgovornost SAD-a za pružanje odgovarajuće skrbi prema međunarodnim normama.
Ipak, učinci mučenja i okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja kojem su bili podvrgnuti mnogi zatočenici, kao i nedostatak odgovarajuće skrbi nakon toga, pogoršali su njihovo stanje.
U siječnju je Ammaru al-Baluchiju, koji pati od traumatske ozljede mozga i drugih oštećenja zbog mučenja, dijagnosticiran tumor kralježnice, koji bi prema njegovim odvjetnicima mogao "na kraju utjecati na [njegove] motoričke ili osjetne živce dok raste".
Zatvorenici također pate od napadaja, gubitka vida, gastrointestinalnih problema, posttraumatskog stresnog poremećaja i drugih dugotrajnih fizičkih i psihičkih posljedica mučenja.
UN i ICRC označili su "ubrzano starenje" zatočenika kao veliku zabrinutost. Kao što je objasnio UN-ov neovisni stručnjak za prava starijih osoba, to je uzrokovano “ lošim socioekonomskim i zdravstvenim stanjem, zajedno sa štetnim učinkom zatvora na zdravlje i dobrobit”.
UN je posebno skrenuo pozornost na pogoršanje stanja Abd al-Hadija al-Iraqija, zatvorenika u svojim 60-ima s degenerativnom bolešću kralježnice koji sada pati od paralize; nedostatak odgovarajuće skrbi pogoršava njegovo stanje i šteti kvaliteti njegova života.
Na pružanje medicinske skrbi u Guantánamu također utječe nedostatak osoblja i neadekvatna oprema, uključujući pokvarene aparate za snimanje. U uznemirujućem primjeru ograničenih mogućnosti Guantánama, medicinski službenik je rekao da me "mogućnost pokušaja" složene operacije na jednom od zatvorenika u njegovoj bolnici "strašno plaši".
A za razliku od vojnog osoblja i civila u bazi, zatočenicima je zakonom zabranjeno napuštanje i primanje medicinske skrbi izvan Guantánama čak i u teškim okolnostima opasnim po život.
Čak je i prethodni zapovjednik Guantánama postao ogorčen situacijom. U 2019., kontraadmiral John Ring rekao je novinarima: “Ukoliko se američka politika ne promijeni, u nekom ćemo trenutku ovdje provoditi neku vrstu skrbi za umiruće osobe… Mnogi moji dečki su u predijabetesu… Hoće li mi trebati dijaliza ovdje? ne znam Netko mi to mora reći. Hoćemo li ovdje dolje obavljati složenu njegu raka? ne znam.”
Nedavne izjave UN-a i ICRC-a sugeriraju da na ta pitanja još uvijek nema odgovora, te da se malo, ako išta, promijenilo.
Mnogi problemi medicinske skrbi u Guantánamu mogu se riješiti. Ne može se: zatočenici i dalje ne vjeruju državnim liječnicima zbog uloge medicinskog osoblja u mučenju njih (i/ili drugih muškaraca).
Čak i ako pružatelj usluga uspije uspostaviti odnos i povjerenje, budući da se medicinsko osoblje u Guantánamu tako često izmjenjuje, i dalje će postojati nedostatak kontinuiteta u skrbi.
U lipnju 2022. organizacije, uključujući Međunarodnu komisiju pravnika i Amnesty International, izjavile su da nitko od zatočenika "nije imao pristup učinkovitom lijeku ili naknadi za zlodjela koja su pretrpjeli", te da je prema međunarodnom pravu "lišavanje učinkovitog liječenja dok je još u pritvoru, predstavlja kontinuirani čin mučenja”.
Bidenova administracija posvetila se zatvaranju Guantánama i napredovala je prema tom cilju. Deset zatvorenika pušteno je iz ustanove i preseljeno u treće zemlje ili repatrirano. Vlada također pregovara o nagodbi o priznanju krivnje s pet optuženika u slučaju 11. rujna – čime bi se konačno okončala ta beskrajna parnica – iako visoki dužnosnici administracije odugovlače s ključnim političkim pitanjima o kojima treba odlučiti prije pregovori mogu ići dalje.
Danas ostaje ograničena skupina od 30 zatvorenika: 16 kojima je odobreno oslobađanje, 10 koji imaju aktivne slučajeve u vojnom sudskom sustavu Guantánama, jedan koji služi doživotnu kaznu i tri “zauvijek zatvorenika” koji se i dalje drže u pritvoru bez optužbe ili suđenje.
U tu svrhu, ICRC poziva SAD da "nadiđu politički i administrativni zastoj" koji koči preostale transfere i "sudbinu svih drugih zatočenika".
Ali sve dok bilo koji od muškaraca ostane, vlada im mora razviti i pružiti im sveobuhvatno, traumirano i kulturno kompetentno liječenje.
UN i ICRC su oglasili uzbunu. Vrijeme je da se šifra nazove crvenom osim ako se SAD ne želi nositi s humanitarnom krizom i krizom ljudskih prava koja će dodatno ukaljati njihov globalni imidž.
Stavovi izneseni u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.